hrvatski

Otvorena pitanja u novoj kozmologiji

U uvodnom dijelu govori se o razvoju kozmološke misli kroz povijest. Od prvih astronoma koji su se bavili isključivo promatračkom kozmologijom, do Newtona, Keplera, Gallileia i drugih koji su svemirskom prostranstvu dali fizikalna obilježja. Spominje se model svemira koji je bio velika zagonetka, te to i ostao do 20. stoljeća. U burnom razdoblju 20. stoljeća javljaju se razne teorije koje bi opisivale svemir. Dvije oprečne teorije (navedene u prvom poglavlju) se izdvajaju prema broju znanstvenika koji su ih zastupali: teorija ustaljenog svemira i teorija Velikog praska. Teorija Velikog praska je opširnije obrađena u istom poglavlju jer znanstvene činjenice idu njoj u korist. Za ovu teoriju, danas, se prihvaća i naziv Standardni kozmološki model svemira. Kronološki se obraduje početak stvaranja modela Velikog praska ; od prve znanstvene hipoteze koju je iznio G. Lamaitre, preko fizikalnog opisa Gamowa, do zaključnog ekspandirajućeg modela koji je napokon postavio A. Friedmann u svojim jednadžbama. Friedmannova jednadžba, zajedno s rješenjima, izvedena je iz Newtonove fizike u drugom poglavlju. Nadalje, spominjemo nezaobilaznu Einsteinovu jednadžbu polja (Opća teorija relativnosti), te zagonetnu kozmološku konstantu ; koje se Einstein odrekao uvidjevši da svemir ekspandira. Uvodeći se u pitanja nove kozmologije, počevši s poglavljem o kozmološkoj konstanti, postupno se prelazi na još fizikalno nesređenu novu kozmologiju. U poglavlju tri uvode se parametri koji određuju novu kozmologiju, te se navode (samo neki) problemi koji zaokupljaju znanstveni svijet (tamna tvar, tamna energija, ubrzano širenje svemira, inflatorni model svemira, ...). Svaki od spomenutih problema obrađen je zasebno. Za tamnu tvar navode se dokazi koji su uslijedili nakon eksperimenta (gravitacijske leće, rotacijske krivulje galaksija), te hipoteze o sastavu tamne tvari. Isto kao i za tamnu tvar, za tamnu energiju, navode se eksperimentalne potvrde (promatranjem supernova tipa Ia), te hipoteze o njenom sastavu, odnosno što bi moglo činiti tamnu energiju (predstavlja se vakuumska energija koja je vodeći kandidat za tamnu energiju). Procjenjuje se uska povezanost ubrzanog širenja svemira u ovisnosti o parametru w. U posljednjem poglavlju govori se o hipotezama poput: putovanja kroz vrijeme, crvotočinama, paralelnim svemirima (multiuniverzumi) koji će (manje izgledno) biti tema znanstvenih rasprava dalje budućnosti.

kozmologija; modeli svemira; kontroverze

nije evidentirano