hrvatski

Tekstom o terenu

Autor razmatra opreku mišljenja i terena u svjetlu humanističke interdisciplinarnosti. Da bi se definirao teren potrebno je prvo definirati predmet istraživanja. Autor se distancira od strukovne opreke terenci ? teoretičari, a vlastito vi?enje neodrživosti takve čvrste podjele argumentira kritikom statičnog lingvističko- strukturalističkog poimanja opreke kao temeljnog odnosa dvaju procesa ili zbivanja. Nadalje autor skicira povijesni razvoj dijalektike i raščlanjuje posljedice priznavanja prostorno- vremenoskog kontinuuma te prihvaćanja dijalektičkog kretanja kao principa zbilje na razumijevanje odnosa subjekt ? objekt. Subjekt više tako ne pita što predmet jest, nego iznutra pita kako se predmet zbiva, dovodeći u pitanje i vlastitu poziciju. Preko opreke Hegel ? Marx autor analizira opreku teorija ? praksa te je povezuje s inicijalnom oprekom teorija ? teren. Vraćajući se Aristotelovoj trodiobi znanosti (praxis, poiesis, theoria), rasprava je zaključena konstatacijom o nerazdvojivosti teorije i terena.

teorija, terenski rad

nije evidentirano