hrvatski

Osteoartritis čeljusnog zgloba pacijenta s osteoporozom

Osteoartritis čeljusnog zgloba klasificira se u skupinu muskuloskeletalnih poremećaja koji su objedinjeni pod nazivom temporomandibularni porememećaji. Opisan je slučaj 36-godišnjeg pacijenta koji se liječi od sekundarne osteoporoze. Hipertireoza je dijagnosticirana i liječena od 1999. Zbog bolova u kostima, kralježnici i zglobovima denzitometrijom je 2004. utvrđena osteoporoza na femuru (Tscore:-2, 51) i osteopenija na kralježnici (L1-L4) (Tscore:-2, 00). U isto vrijeme javili su se u čeljusnome zglobu bol i pucketanje, zbog čega se obratio stomatologu. Kliničkim pregledom i manualnom funkcijskom analizom utvrđen je osteoartritis čeljusnog zgloba (krepitacije i pojačana bolnost pri dinamičkim kompresijama). Pregledom zubi utvrđeno je bruksizam. Na vizualno-analognoj ljestvici intenziteta boli pacijent je ocijenio sa 4, 5. Magnetskom rezonancijom isključena je diskopatija (zglobna pločica imala je fiziološki položaj), a potvrđeni su znaci osteoartritisa. Anksioznost je potvrđena psihološkim mjernim instrumentom State-Trait Anxiety Inventory. Rezultat na skali STAI 1 iznosio je 48, a na skali STAI 2 34. Inicijalno liječenje udlagom provedeno je u svrhu stabilizacije čeljusnih zglobova te spriječavanja trošenja zubi zbog bruksizma. Temporomandibularni poremećaji često zahtjevaju interdisciplinarnu suradnju u otkrivanju mogućih uzroka i načina liječenja, osobito specijalista reumatologa i fizijatara. Bez obzira na nedovoljno objašnjenu povezanost s osteoporozom, klinički manifestne osteoartritične promjene čeljusnog zgloba uglavnom su nepoznate etiologije. Ograničen uspjeh u liječenju boli može imati uzrok u psihosocijalnom aspektu osteoartritisa te u nemogućnosti primjene kauzalne terapije.

čeljusni zglob; temporomandibularni poremećaji; osteoporoza; magnetska rezonancija; anksioznost

nije evidentirano