hrvatski

Pop Šimić, opat molstira sv. Petra u šumi - posredničke uloge raseljenog svećenika, kliškog potkneza i bilježnika za trajanja osmanske ugroze

Šimun (Šimić) Mrzotić podrijetlom iz gornjeg Pounja javlja se u izvorima po prvi put god. 1510. kao kanonik Crikve otočke da bi deset godina kasnije bio već i vikarom otočkog biskupa, te carskim autoritetom postavljeni javni bilježnik. Otočki se kanonički zbor, međutim, već u ljetnim mjesecima 1522. god. nakon, po indigeno gatsko, ličko i krbavsko žiteljstvo stravične, provale mostarskoga paše povukao u Senj, gdje se Mrzotić kao kanonik i primicer kaptola u Senju preko Petra Kružića aktivno uključio 1527. god. u politička zbivanja ondašnje Hrvatske. Već je sljedeće godine boravio u Klisu, te je prije 1532. kao Kružićev pouzdanik s Emerikom Imprićem imenovan kliškim potknezom. U tom je razdoblju imenovan i kanonikom nadbiskupskog kaptola u Splitu. No, Mrzotićev angažman u kliškim događajima nije bio dobro primljen od strane mletačkih vlasti, koje su u tom razdoblju svojih odnosa s Osmanskim Carstvom pažljivo čuvale krhki mir na svojim granicama, pa su ga već početkom 1533. god. kao potencijalno opasnu i k tomu utjecajnu osobu protjerale iz Splita. Kružićevim je zauzimanjem postavljen i potvrđen za priora pavlinskoga samostana u Sv. Petru u Šumi, pa ga je kao takvog 1541. god. Kružićeva sestra Jelena i imenovala (pop Šimić, opat molstira) u kodicilu svoje oporuke. Njegova visoka obrazovanost i viši položaj u crkvenoj hijerarhiji vlasti omogućili su mu nesmetan pristup kraljevskom i carskom dvoru, te angažman u Kružićevoj pratnji, a zauzetost za potrebe nevoljnoga puka, kako onog izbjeglog pred osmanskom prijetnjom, tako i onoga na marginama društava Senja, Klisa, Splita i Pazinske knežije, osigurala mu je iznimnu popularnost i mogućnost posredničke uloge između viših i najnižih slojeva tih zajednica.

migracije; protuosmanlijski ratovi

nije evidentirano