Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Arhitektura i urbanizam 20. stoljeća (CROSBI ID 759443)

Druge vrste radova | ostalo

Radović Mahečić, Darja Arhitektura i urbanizam 20. stoljeća // Hrvatska umjetnost. 2007.

Podaci o odgovornosti

Radović Mahečić, Darja

hrvatski

Arhitektura i urbanizam 20. stoljeća

PLURALIZAM MODERNITETA 1900-1918. Krajem 19. stoljeća utemeljen je zagrebački kulturni monocentrizam, a prijelaz u 20. stoljeće bio je burno razdoblje paralelnih umjetničkih zbivanja. Umjetnički obrt i arhitektura secesije slično su bili strukturirani u Zagrebu kao istovjetni bečki pokret. Petnaestak godina do Prvog svjetskog rata vrijeme je značajnih inovacija u zagrebačkoj arhitekturi, kako na polju građevne tipologije i primjene inovativnih tehnologija, tako i u odnosu prema dekoraciji. Za nastup novog slobodnog stila u arhitekturi oko 1900. godine, ključna je međutim pojava oca hrvatske moderne arhitekture Viktora Kovačića, koji je u kulturni život Hrvatske zakoračio na izložbi “ Hrvatski salon 1898.” gdje se priključio nezadovoljstvu modernista, sudjelujući kao jedini arhitekt s umjetničkim podmlatkom u sukobu sa starijom generacijom. Kovačićeva je zasluga iz temelja nov pristup zvanju, tretiranje arhitekture ponajprije kao umjetnosti te inzistiranje na individualizmu. MODERNI POKRET U ARHITEKTURI 1918.-1941. U razdoblju između dva svjetska rata postavljeni su temelji suvremene arhitekture u Hrvatskoj. Raspad Austro-Ugarskoga Carstva regiju je otvorio eksperimentiranju i novim teoretskim modelima izgradnje gradova, predstavljanja gradske i državne vlasti, oblikovanja područja namijenjenih javnom životu, proizvodnji, kulturnoj prezentaciji, obrazovanju, radu i osobito stanovanju. Nove potrebe društva, razvoj tehnike i kontakti s događanjima u drugim zemljama, zahtijevali su zaokret u arhitektonskom stvaranju i uključivanje u aktualna nova strujanja. Projektni biroi već dokazanih arhitekata i upravo osnovani Tehnički fakultet okupili su nove snage, koje su bile voljne aktivno stvarati u domaćoj sredini. U desetljeću nakon rata pritjecali su s mnogih fakulteta srednje Europe svršeni arhitekti sa svježom energijom i puni ideja, željni realizirati suvremenu urbanističku i arhitektonsku misao neophodnu za bolji život. INTERNACIONALNI MODERNIZAM 1945.-1970. Nakon Drugog svjetskog rata hrvatski arhitekti okupljeni u državnim projektnim uredima sudjeluju u procesima obnove zemlje: izgradnji industrijskih pogona i rješavanju stambenog pitanja, po potrebi i u drugim jugoslavenskim republikama. Između masovne anonimne stanogradnje, urbanističkih planova za nerazvijena područja i natječaja za monumentalna javna zdanja (od kojih su mnogi projekti važni primjeri naše „ crtane arhitekture“ ), u prvoj poslijeratnoj dekadi nastaju i vrijedna arhitektonska ostvarenja. Novi uvjeti djelovanja (od društvenog vlasništva, ustroja struke do tehnologija građenja) nisu značili potpuni prekid s prijeratnim godinama. Važna spona bili su protagonisti razdoblja, u međuraću ugledni arhitekti, koji nastavljaju raditi u izmijenjenim okolnostima. Suvremena se arhitektonska događanja razvijenijih zemalja upijaju posredstvom stručnih časopisa što razmjenom stižu u uredništva novopokrenutih časopisa „ Arhitektura“ (od 1947.) te „ Čovjek i prostor“ (od 1954.), čiju vrijednost predstavlja širina područja koju zahvaćaju. Arhitekti su aktivni u mnogim stvaralačkim segmentima društva, od paviljonskih gradnji i postava izložbi, vrhunski dizajniranih interijera i pokućstva, do kazališnih i TV scenografija, jer pedesete su godine doba procvata domaćeg dizajna. Promociju nove estetike plastičnog jedinstva i suvremene vizualne komunikacije, konceptualno su uvjerljivo pronosili članovi grupe EXAT 51, među kojima su najmnogobrojniji bili upravo arhitekti: NADRASTANJE MODERNIZMA 1970.-2000. U sedamdesetim je godinama uniformnost arhitektonskog mišljenja zamijenio pluralizam pri izboru oblikovnog idioma. Dok su se zemlje istočne Europe devedesetih godina nastojale prilagoditi novim društveno-političkim uvjetima nastalim padom Željezne zavjese, u Hrvatskoj je 1991. započeo rat koji će trajati do 1995. godine. Borbe su se vodile na tlu Hrvatske, raketirani su bili pojedinačni kulturni spomenici i zaštićene cjeline povijesnih gradova, poput Vukovara, Osijeka, Zadra, Dubrovnika i Zagreba, pa se tranzicijske teme odvijaju u dodatno otežanim uvjetima. Zagreb je istodobno postao glavni grad samostalne Republike Hrvatske u kojem se kreira nacionalni vizualni identitet i poprište intenzivne građevne djelatnosti. Ako je tehnička izvedba realiziranih zdanja kvalitetom i porasla, negirani su mnogo važniji: urbanizam (radi nepostojanja prostornog plana) i arhitektonska kreacija (zbog agresivnog upliva ukusa novog kapitala). Za devedesete su godine karakteristične mnogobrojne nove sakralne građevine, a vrijednu inicijativu predstavlja i oživljavanje socijalnog stanovanja, putem kojeg se emancipiraju nove genaracije arhitekata. Ako su „ nezadovoljan prostor“ , nametnute graditeljske forme, uzurpirani teritoriji i posvuda razasuti ostaci ratnih razaranja odredili prvi polovinu devedesetih, u drugoj polovini ipak možemo ukazati na pojedine kvalitetne primjere. Kao rezultat kontinuiranog kvalitetnog građenja, ozbiljuju se pojedini inventivni projekti na tragu svjetskih zbivanja. Dok je Frank Gehry u dekonstruktivističkoj fazi realizirao poslovnu zgradu u Pragu, zagrebački je arhitekt Milan Šosterić izvedbom ekscesno isturene stambeno-poslovne zgrade u obvezujućem ambijentu povijesne Petrinjske ulice u Zagrebu (1993.-1995.), bitno utjecao na urbanu strukturu Donjega grada. Potkraj devedesetih na scenu stupa nova generacija arhitekata koja prednost daje radu u manjim grupama. Treba izdvojiti Studio 3LHD (Saša Begović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak) i njihovu nagrađivanu vilu Klaru (1999.) kreiranu na tragu vila zagrebačke moderne, a opet potpuno novu u našoj sredini. Saša Randić i Idis Turato svojim projektima afirmiraju grad Rijeku, u kojem se poštuje graditeljsko naslijeđe (pa i ono netom prepoznato industrijsko), ali i stvara suvremena arhitektura. Tranzicijske devedesete okončane su težnjom arhitekture da kreativno sudjeluje u stvaranju novog izgleda naših gradova, a čuvajući zatečeni krajolik oživi otkrivenu privlačnost Istre, jadranske obale i otoka.

arhitektura; modernizam; urbanizam; Hrvatska; 20. stoljeće

Rukopis za knjigu Instituta za povijest umjetnosti skupine autora, urednik: Milan Pelc.

engleski

Architecture and urbanism in 20th Century

nije evidentirano

architecture; urbanism; modernism; Croatia; 20th century

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Hrvatska umjetnost

2007.

nije evidentirano

objavljeno

Povezanost rada

Religijske znanosti (interdisciplinarno polje)