engleski

Modern acute therapy for stroke patients

Prvenstveni cilj liječenja moždanog udara je smanjiti oštećenje mozga i posljedični neurološki deficit. U posljednjih 10 godina akutni moždani udar prepoznat je kao hitno stanje i akutno zbrinjavanje i rana rehabilitacija pokazali su se efikasnima. Terapija akutnog moždanog udara ima četiri osnovna cilja: - Restituciju moždane crikulacije (reperfuziju) - Prevenciju propagacije tromboze-antitrombotička terapij a - Neuroprotekcija - Suportivna terapija Svaki od tih ciljeva predmet je intenzivnog istraživanja. Rezultati velikih metanaliza provedenih na 4911 bolesnika s moždanim udarom pokazali su da najbolje rezultate liječenja imaju bolesnici koji su se liječili na specijaliziranim odjelima za liječenje moždanog udara (jedinice za liječenje moždanog udara). Takvi odjeli ispunjavaju sve potrebe bolesnika s moždanim udarom, brzu dijagnostiku, provođenje općih mjera kontrole krvnog tlaka, održavanja metaboličke i elektrolitske ravnoteže, kontrole respiracije, praćenje srčanog ritma te terapije povišenog intrakranijskog tlaka. Antikoagulansi se koriste s ciljem sprečavanja lokalnog propagiranja okludirajućeg tromba, za postizanje spontane lize okludirajućeg tromba te sprečavanja rane reemobolizacije iz bilo koje proksimalne arterije ili srca. Antikoagulansi mogu povećati rizik simptomatskog intrakranijskog krvarenja u ishemičko područje. Rutinska antikoagulantna terapija u akutnoj fazi se ne preporučuje dok se u sekundarnoj prevenciji može primjeniti tjedan ili dva nakon inzulta. Aspirin može prevenirati distalnu i proksimalnu propagaciju arterijskog tromba kao i reembolizaciju, prevenirajući agregaciju trombocita. Antiagregacijski lijekovi imaju znaČajno antihemostatsko djelovanje, te je neosporno da u nekim slučajevima izazivaju krvarenje, pa tako i intrakranijsko. Odnos između rizika i koristi u akutnoj fazi je nejasan, za razliku od jasne koristi u prevenciji moždanog udara. Uvoc~enjem trombolitičke terapije uz njenu sigurnu i racionalnu primjenu dali su nadu u poboljšanje ishoda bolesti kod nekih bolesnika s moždanim udarom. Primjena lijeka unutar 3 sata od nastanka prvih simptoma moždanog udara ukazala je na javno zdravstvene probleme. Mali broj bolesnika dolazi unutar terapij skog prozora.. Uzroci tome su raznoliki: neprepoznavanje simptoma moždanog udara od strane bolesnika i njegove okoline, oklijevanje u traženju hitne medicinske pomoći kada je i simptom prepoznat ili niski prioritet hitnosti od obiteljskog liječnika ili službe hitne medicinske pomoći. To su sve uklonjivi faktori na koje se mora utjecati. Hipertenzivna intracerebralna krvarenja čine oko 15% bolesnika s moždanim udarom, rezultiraju češće s smrtnim ishodom i velikom invaliditetom nego ishemički moždani udari. Ključni momenta u razumijevanju i efikasnoj terapiji intracererbalnog krvarenja je napredak spoznaji o patofiziologiji nastanka intracerebralnog krvarenja. Posljednjih godina provedena su niz istraživanja na tom području. Jasno je dokazano da intracerebralni hematom nakon rupture povećava svoj prvotni volumen prvih sati nakon nastanka. Klinički podaci sugeriraju da rani porast volumena hematoma može rezultirati krvarenjem u &raquo ; penubru&laquo ; i oštećivati tkivo neposredno oko ugruška. Povećavanje volumena hematom upravo je proporcionalno s pogoršavanjem ishoda bolesti. Iz tog razloga primjenjuje se rekombinirani aktivirani faktor VII kao jak inhibitor hemostaze. Previ rezultati primjene pokazuju ohrabrujuće rezultate, s značajnom redukcijom volumena hematoma, a time i boljim ishodom što se tiče preživljavanja i invaliditeta.

Stroke; diagnostics; therapy

nije evidentirano