hrvatski

Odgovor slezene na ponavljane apneje, te posljedične hematološke i kardiovaskularne promjene

Cilj ovoga istraživanja bio je odgovoriti: 1) je li slezenina kontrakcija tijekom simulacije ronjenja na dah aktivna ili pasivna, zbog smanjenoga arterijskog dotoka krvi, 2) pratiti slezenin odgovor tijekom ponavljanih apneja, 3) procijeniti doprinos slezenine kontrakcije promjeni cirkulirajućega volumena eritrocita (RBCV), leukocita (L) i trombocita (Tr) u odgovoru na ponavljane apneje i 4) istražiti utjecaj ponavljanih maksimalnih apneja na središnju hemodinamiku u postapnejičnom razdoblju. Trenirani ronioci na dah, intaktni i splenektomirani netrenirani ispitanici, ponavljali su pet maksimalnih apneja (A1-A5), s licem uronjenim u hladnu vodu, s dvominutnim razmacima odmora između apneja. Ultrazvučna snimanja slezene, srca, donje šuplje vene, neinvazivna kardiopulmonalna mjerenja i uzimanje uzoraka venske krvi provedeni su prije, između apneja i u 0., 10., 20., 40. i 60. minuti nakon posljednje apneje. Protoci krvi kroz a. i v. lienalis nisu se znatno mijenjali, nakon niza apneja. Brzo smanjenje slezenina volumena (oko 20% kod obiju skupina, treniranih ronilaca na dah i netreniranih ispitanika) pretežno je izmjereno tijekom prve apneje, u razdobljima između apneja slezena se nije proširila, a samo je djelomični oporavak izmjeren u 60. minuti nakon A5. To upućuje na brzu, vjerojatno, aktivnu slezeninu kontrakciju u odgovoru na simulirano ronjenje na dah kod ljudi. Brza slezenina kontrakcija i njezin spori oporavak mogli bi pridonijeti produljenju trajanja apneja, ponavljanih u kratkim vremenskim razmacima. Niz ponavljanih, maksimalnih apneja uzrokovao je porast RBCV i koncentracije L, kod treniranih ronilaca na dah (4.9% ± 1.0% i 14.9 ± 3.1%), i netreniranih ispitanika (1.7% ± 0.8% i 7.2% ± 1.8%), a kod splenektomiranih nije bilo promjene u RBCV, a uočen je odgođeni porast koncentracije L. Štoviše, početna limfocitoza, zabilježena kod treniranih ronilaca na dah i netreniranih intaktnih ispitanika, posve je izostala kod splenektomiranih osoba. U nijednoj od ispitivanih skupina nije izmjerena znatnija promjena koncentracije trombocita u venskoj krvi. Ponavljane apneje pridonose porastu RBCV i koncentracije L u venskoj krvi slezeninom kontrakcijom. Za 20 minuta, nakon niza apneja, povećao se promjer VCI (27.6% i 16.8% kod treniranih ronilaca na dah i netreniranih ispitanika). Izmjeren je i porast plućnoga vaskularnog otpora i pad minutnoga volumena srca, kod treniranih ronilaca na dah (62.8% i 21.4%) i netreniranih ispitanika (74.6% i 17.8%). Pad minutnog volumena srca posljedica je smanjenja udarnoga volumena, s prisutnom redukcijom ventrikularnoga volumena na kraju dijastole. Transkutani parcijalni tlak CO2 povećao se tijekom apneje kod svih ispitanika, vratio se na bazalne vrijednosti u razdoblju između apneja, ali i ostao povišen u razdoblju praćenja nakon posljednje apneje (~ 4.5%). Dakle, porast tlačnoga opterećenja (eng. afterload) desne klijetke i smanjenje minutnoga volumena povezani su s zastojem CO2 i perifernom preraspodjelom krvi. To upućuje da ponavljane apneje mogu uzrokovati produljene hemodinamske promjene, nakon uspostavljanja normalnoga ritma disanja, što upućuje na moguće događaje u sindromu apneje u snu.

Nije primjenjivo

nije evidentirano