hrvatski

Protočna citometrija u hematologiji

Tehnike protočne citometrije postaju sve važnije u suvremenoj kliničkoj medicini ponajviše zahvaljujući činjenici da ona omogućuje objektivnu, osjetljivu, brzu i točnu analizu relativno velikog broja staničnih svojstava. Iako je svoju primjenu našla i u drugim granama medicine, kao što su patologija, biokemija, mikrobiologija i interna medicina, ona se ipak najčešće koristi u hematologiji i imunologiji. U ovom se kratkom pregledu iznose glavna područja primjene protočne citometrije u suvremenoj hematologiji koja uključuju fenotipske i funkcijske analize krvotvornih stanica. Od fenotipskih analiza posebno se izdvajaju: imunofenotipizacija leukocita periferne krvi u cilju ocjene imunološkog statusa, imunofenotipizacija leukemija i limfoma i praćenje ostatnih malignih stanica (minimalne rezidualne bolesti), mjerenje broja CD34+ krvotvornih matičnih stanica u perifernoj krvi i leukocitnom koncentratu za potrebe transplantacije krvotvornih matičnih stanica, dijagnostika paroksizmalne noćne hemoglobinurije (PNH) i mjerenje sadržaja stanične DNA. Funkcijski testovi leukocita najčešće se rabe za mjerenje aktivacije i proliferacije limfocita, kao i za analizu funkcije granulocita (fagocitoze i respiracijskog praska). Kliničar bi trebao okvirno poznavati opseg i domet navedenih pretraga kako bi ih mogao ciljano i uspješno primjeniti u rutinskoj dijagnostici i praćenju učinka liječenja.

protočna citometrija; hematologija; imunologija; dijagnostika

nije evidentirano