hrvatski

Ususret poticajnom okruženju za djecu s intelektualnim oštećenjem

Niz istraživanja, provedenih u Hrvatskoj, potvrđuje da se struktura spoznajnog prostora značajno razlikuje u uzorcima ispitanika različitog kognitivnog statusa (Kovačević, Momirović, 1969 ; Paver, 1983 ; Ljubešić, 1984 ; Koić, 1986 ; prema Teodorović, Fulgosi, 1992). Razlike su najčešće u senzornom reguliranju procesima pažnje, percipiranja, kratkotrajnom pamćenju i strategijama ponavljanja (Teodorović, Fulgosi, 1992). Ispitivanjem razlika u perceptivno-motoričkim sposobnostima djece bez teškoća u razvoju i djece s intelektualnim teškoćama (Igrić i sur. 1992.) nađene su statistički značajne razlike na području slušne i vidne percepcije što je u skladu i s ranijim istraživanjima (Clark, Richards, 1966 ; Golden i Steiner , 1969 ; Anwar, 1981). Temeljem ovih spoznaja eksperimentalno je primjenjivan Program poticanja perceptivno-motoričkih sposobnosti, odnosno evaluirani su efekti te primjene na djeci s intelektualnim oštećenjem (Pintarić Mlinar, 1998).

perceptivno motoričke sposobnosti; intelektualno oštećenja; poticajno okruženje

nije evidentirano