hrvatski

Spaciocepcija i neuroznanost

Spaciocepcija je centralno integrirani sustav percepcije prostora, a čine ga opip, propriocepcija, vestibularno osjetilo, sluh i vid. Poznate su mnoge anatomske i funkcionalne sveze unutar spaciocepcije, koje onemogućuju samostalno djelovanje jednog osjetila. Više nije moguće govoriti o slušnome putu isključujući utjecaje ostlaih na svim razinama. Wernickeovo govorno područje svezanka je (kokarda), u vanjskom krugu monomodalna, u srednjem multimodalna, a u unutarnjem panmodalna-spaciocepcijska. Vestibularno je osjetilo glavni integrator, pa mu i oni koji znaju zašto je tako, daju sve veće značenje u razvoju mišljenja i govora. Zamisao spaciocepcije unaprijedila je razumijevanje slušne funkcije, razvila dijagnostiku vestibularnog osjetila i pomaže tumačenju razvoja mišljenja i govora. Spaciocepcija i verbotonalna teorija profesora Guberine, koje je spaciocepcija dio, kao u ostalom cijela fonetika, pa i lingvistika, grane su neuroznanosti. Ali, sve se one, za razvoj i za opće usmjerenje pojma spojivosti, moraju integrirati u neuroznanost, koristeći njezino znanje, tehnologiju, metodologiju, pa i nazivlje.

.

nije evidentirano