hrvatski

Još jedan početak?!

Analiza fenomena arhitekture, njezine povijesti, morfologije i strukture, sa svim padovima i usponima, neodvojivo je povezana s razvojem opće kulture življenja, civilizacijskim dometima i perturbacijama u našem i prošlom vremenu. Složena i proturječna kretanja suvremene arhitekture sve češće nameću usporedbe s arhitektonskim zbivanjima s kraja prošlog i početka ovog stoljeća. Uz ostale, tome su bitna dva razloga: prvi je - jasan i automatski - sjećanje i povratak prvom prošlom vremenu, u odnosu na naše stoljeće i modernu ; drugi - bitan i zanimljiviji - jesu česti osvrti na razdoblja poslije "čistih" stilova, na manirizam, neostilove 19. stoljeća i secesiju, upravo u današnje vrijeme kad se odbacuju isključivosti i tolerira pluralitet umjetničkog izraza. Moderna se arhitektura, s vehementnim nastupima avangarde, "genijalnim" akterima, kratkim i zvučnim parolama, demokratičnošću i internacionalizmom, unatoč vitalnim i etabliranim vrijednostima kojima se odlikuju pojedina djela, umorila od vlastitih izuma i jeftine kombinatorike, primjerice od paradoksalne "organike", agresivnosti brutalizma, apstrakcije i okrilja utopije, te ideje "Zeitgeista" s jedne strane i izgubila oslonac koji pruža podrijetlo, s druge strane.

moderna arhitektura;

nije evidentirano