hrvatski

Konstrukcija paviljona broj 40 Zagrebačkog velesajma

Paviljon br. 40 Zagrebačkog Velesajma projektiran je pod nazivom Izložbeni paviljon Zapadne Njemačke. Projektant paviljona bio je arhitekt Ivan Vitić a konstruktor – projektant konstrukcije – inženjer Kruno Tonković, kasnije profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i najpoznatiji hrvatski mostograditelj. Za razliku od većine dotad izvedenih izložbenih paviljona s konvencionalnim rješenjima prihvaćen je prijedlog da se izgradi paviljon s krovom – vlačnom membranom – koji se svojim rješenjem i dimenzijama mogao mjeriti s vrhunskim svjetskim ostvarenjima tog vremena. Pored sasvim nove konstrukcije bio je zadan i nevjerojatno kratki rok za projektiranje i izvedbu – od početka svibnja do početka jesenskog velesajma u rujnu 1957. godine. Već mjesec dana nakon početka projektiranja počeli su radovi na iskopu temelja a svi su radovi trajali tek nešto više od tri mjeseca. Vanjske su dimenzije paviljona 95×40×16 m. Duljina je krova na mjestu uzdužnih fasada 95m a na mjestu sredine krova 91m, dok je širina cijelog paviljona konstantna i iznosi 40m. Na razini poda paviljona duljina je na mjestu uzdužnih fasada 82m a u sredini 79m. Visina je zabatne stijene na krajevima 16m a u sredini 15m, dok je visina paviljona u sredini dužine također promjenljiva i na mjestu uzdužnih fasada iznosi 8, 5m a u sredini 10m. Konstrukcija se sastoji od sljedećih dijelova: • visećeg krova s nosivim elementima – kabelima u oba smjera od visokovrijednog čelika, • zabatne betonske konstrukcije koja se sastoji od kosog zida ojačanog rebrima koji u uzdužnom smjeru imaju oblik  a u poprečnom smjeru oblik Y i • konstrukcije uzdužne stijene koja se sastoji od vlačnih elemenata fasade - čeličnih štapova izvedenih kao ukrštene dijagonale i tlačnih elemenata – kosih čeličnih stupova. Usporedba projekta Paviljona broj 40 s dvije slične konstrukcije u inozemstvu nastale približno u isto vrijeme pokazuje da je njegovo rješenje bilo u razini onodobnih vrhunskih ostvarenja na području visećih konstrukcija. Glede same uporabe Paviljona usporedba više nije tako povoljna: ovaj spomenik naše kulture i dalje čeka vlasnika svjesnog njegove vrijednosti.

arhitektura; konstrukcija; vlačne konstrukcije

nije evidentirano

engleski

The Construction of Pavilion No. 40 at the Zagreb Fair

Paviljon br. 40 Zagrebačkog Velesajma projektiran je pod nazivom Izložbeni paviljon Zapadne Njemačke. Projektant paviljona bio je arhitekt Ivan Vitić a konstruktor – projektant konstrukcije – inženjer Kruno Tonković, kasnije profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i najpoznatiji hrvatski mostograditelj. Za razliku od većine dotad izvedenih izložbenih paviljona s konvencionalnim rješenjima prihvaćen je prijedlog da se izgradi paviljon s krovom – vlačnom membranom – koji se svojim rješenjem i dimenzijama mogao mjeriti s vrhunskim svjetskim ostvarenjima tog vremena. Pored sasvim nove konstrukcije bio je zadan i nevjerojatno kratki rok za projektiranje i izvedbu – od početka svibnja do početka jesenskog velesajma u rujnu 1957. godine. Već mjesec dana nakon početka projektiranja počeli su radovi na iskopu temelja a svi su radovi trajali tek nešto više od tri mjeseca. Vanjske su dimenzije paviljona 95×40×16 m. Duljina je krova na mjestu uzdužnih fasada 95m a na mjestu sredine krova 91m, dok je širina cijelog paviljona konstantna i iznosi 40m. Na razini poda paviljona duljina je na mjestu uzdužnih fasada 82m a u sredini 79m. Visina je zabatne stijene na krajevima 16m a u sredini 15m, dok je visina paviljona u sredini dužine također promjenljiva i na mjestu uzdužnih fasada iznosi 8, 5m a u sredini 10m. Konstrukcija se sastoji od sljedećih dijelova: • visećeg krova s nosivim elementima – kabelima u oba smjera od visokovrijednog čelika, • zabatne betonske konstrukcije koja se sastoji od kosog zida ojačanog rebrima koji u uzdužnom smjeru imaju oblik  a u poprečnom smjeru oblik Y i • konstrukcije uzdužne stijene koja se sastoji od vlačnih elemenata fasade - čeličnih štapova izvedenih kao ukrštene dijagonale i tlačnih elemenata – kosih čeličnih stupova. Usporedba projekta Paviljona broj 40 s dvije slične konstrukcije u inozemstvu nastale približno u isto vrijeme pokazuje da je njegovo rješenje bilo u razini onodobnih vrhunskih ostvarenja na području visećih konstrukcija. Glede same uporabe Paviljona usporedba više nije tako povoljna: ovaj spomenik naše kulture i dalje čeka vlasnika svjesnog njegove vrijednosti.

architecture; structure; tensile structures

nije evidentirano