hrvatski

Građanskopravna zaštita prava intelektualnog vlasništva u odnosu prema Direktivi 2004/48/EZ o provedbi prava intelektualnog vlasništva – analiza stanja i nagovještaj promjena

Ako se pogleda evolucija nastanka ideje o potrebi usklađivanja mjera, postupaka i pravnih sredstava za provedbu prava intelektualnog vlasništva, pa sam postupak donošenja Direktive 2004/48/EC, može se zaključiti da se započelo vrlo ambiciozno a završilo vrlo umjereno. Sama Direktiva se u svojim tzv.must-odredbama, onima koje su države članice dužne implementirati u svoje zaknodavstvo, nije puno odmakla od obveza koje su državama članicama WTO propisane u Sporazumu TRIPS. S druge se strane, ipak, Direktivom ohrabruju države članice EU da u svojim zakonodavstvima propišu mjere, postupke i sredstva kojima će se pružiti i jača zaštita prava intelektualnog vlasništva od one njome predviđene. Sam je tekst Direktive, što se u pravnoj književnosti moglo uočiti, kritiziran kao neprecizan, ponegdje i preopćenit. Time je, međutim, državama članicama EU dana velika sloboda u pogledu načina implementacije, pa možda prigovori i nisu na mjestu. Dakako da bi bilo lakše imati jasnije i preciznije smernice za implementaciju, no široka određenja omogućuju uvažavanje različitosti koje su imanentne općim procesnim ali i materijalnopravnim sustavima država članica, kao i onih koje to žele postati. Jer ovo je Direktiva s tzv.horizontalnim djelovanjem. Kao što se u radu ukazalo, njome se zadire ne samo u odredbe svih posebnih zakona o intelektualnom vlasništvu, već i u opće odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o ovrsi, pa i Zakona o obveznim odnosima kada je riječ o naknadi štete, stjecanju bez osnove, ili pitanju odgovornosti za povredu bez obzira na krivnju. Stoga široka određenja lakše trpe eventualne posebnosti pojedinih pravnih uređenja kojima se ipak može doći do istog cilja koji stoji u podlozi odredaba Direktive 2004/48/EC. Zahvaljujući visokom stupnju usklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa zahtjevima koji su predviđeni u Sporazumu TRIPS, Republika Hrvatska ne bi smjela imati problema s implementacijom Direktive 2004/48/EC. Zakonodavni okvir za ostvarivanje zaštite prava intelektualnog vlasništva u građanskim postupcima u odnosu prema Direktivi 2004/48/EC je već sada zadovoljavajući. Postoje mjere, postupci i sredstva za efikasnu provedbu građanskopravne zaštite, te će implementacija Direktive zahtijevati tek manje zakonodavne zahvate. Tako posebni zakoni na području prava intelektualnog vlasništva, kao i okviri općeg procesnog i materijalnog zaknodavstva već sada omogućuju pribavljanje dokaza o povredama prava intelektualnog vlasništva, kako prije tako i za vrijeme građanskih postupaka o meritumu, na način koji je u suglasju s odredbama Direktive. Pri tome na raspolaganju stoje opće odredbe o mjerama za pribavljanje i osiguranje dokaza u parničnom postupku, ali i privremene mjere predviđene u posebnom zakonodavstvu. Pravo na dobivanje podataka o povredama i porvrjediteljima prava je uređeno u posebnom zakondavstvu na dva načina. Predviđeni su posebni građanskopravni zahtjevi za davanje obavijesti o povredama i povrjediteljma, ponegdje i u obliku privremenih mjera. S druge strane je u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima vrlo široko uređena dužnost obavješćivanja. Odredbe o privremenim mjerama, mogućnost njihovog izricanja ex parte, mogućnost izricanja prije, za vrijeme, pa i nakon postupka o meritumu, ali i primjeri iz prakse trgovačkih sudova ukazuju da su već sada hrvatsko zaknodavstvo, kako opće tako i posebno, kao i sudska praksa u suglasju s odredbama iz Direktive 2004/48/EC. Ostaje razmotririti još mogućnosti posebnog uređenja o posebnim privremenim mjerama zbog vjerojatnosti povrede učinjene na komercijalnoj razini. Odredbe o konačnim mjerama usmjerenim na povlačenje, konačno uklanjanje iz prometa i uništenje predmeta kojima se povrjeđuju prava intelektulanog vlasništva, o nalozima za prestankom povrede kao i pitanje naknade štete zbog povrede prava intelektualnog vlasništva i povrata stečenog bez osnove izgleda neće zahtijevati izmjene jer su već sada u zadovoljavajućoj mjeri usklađene s odnosnim odredbama iz Direktive 2004/48 /EC. Nastavno na to, mjere koje su predviđene Strategijom reforme pravosudnog sustava kao i one predviđene Nacionalnom strategijom razvoja sustava intelektualnog vlasništva 2005-2010, ukazuju da Republika Hrvatska ima zadovoljavajući kako pravni tako i razvojni okvir provedbe (i zaštite) prava intelektualnog vlasništva u građanskim postupcima (ali i puno šire od toga). Nema razloga sumnjati da će mjere biti u rokovima i provedene, obzirom da je u posljednje vrijeme primjetan razvoj sustava inelektualnog vlasništva a u okviru toga i provedbe prava u građanskim postupcima. Sada je, čini se, u velikoj mjeri pitanje zaštite prava intelektualnog vlasništva u građanskim postupcima u rukama njihovih nositelja i njihovih pravnih zastupnika. Oni su ti koji moraju inicirati pojedina pitanja, postavljati tužbene zahtjeve i prijedloge za određivanjem privremenih i drugih mjera građanskopravne zaštite, pa će onda i sudska praksa dati odgovarajuće odgovore.

pravo intelektualnog vlasništva, građanskopravna zaštita prava intelektualnog vlasništva, provedba prava intelektualnog vlasništva, Direktiva 2004/48/EZ

nije evidentirano