hrvatski

K tematizaciji tjelesnosti u pedagogiji. Paradigma za treće tisućljeće

Pedagogijska recepcija znanstvenih priloga o fenomenu tjelesnosti u drugim znanostima izostaje, posebice u našoj pedagogiji. S druge strane, prilozi koji tematiziraju fenomen tjelesnosti u suvremenoj pedagogiji su i rijetki i "razasuti". Autor luči tri načina tematizacije tjelesnosti u pedagogiji : teorijsko-metodologijska, sadržajno-predmetna i didaktička tematizacija. Ovisno o stajalištu promatranja ili teorijskoj poziciji, autor je identificirao više načina znanstvenog govora o tijelu: materijalno, odnosno fizičko tijelo ( njem. der Koerper) ; fenomenologijsko ili osjećajno tijelo (njem. der Leib) ; socijalno ili konvencionalno tijelo ; bioenergetsko tijelo i tijelo kao obrazac tumačenj (svijeta i kosmosa). Ukazivanje na temeljne razlike u značenjima izmedju pojmova der Koerper i der Leib u njemačkom jeziku koji označavaju ljudsko tijelo, odnosno tjelesnost (njem. die Leiblichkeit) predstavlja, po autoru, ishodišno stajalište za znanstvenu tematizaciju tjelesnosti uopće. U radu se navode i razlozi i utjecaji "nestanka" i "povratka" tijela i tjelesnosti u pedagogiji uopće i u didaktici posebice. Ukazuje se i na kompatibilnost izmedju različitih modela odgojno-obrazovne prakse i odredjenih koncepata o tijelu. Slijedi sadržajno-predmetna tematizacija tjelesnosti u pedagogiji, kao i ukazivanje na značenje (potisnute) tjelesnosti za pedagošku i nastavnu praksu. Tematizacija tjelesnosti u znanosti uopće i u pedagogiji posebice može, po mišljenju autora, voditi ka izgradnji nove paradigme za treće tisućljeće.

tijelo (Leib; Koerper); tjelesnost; fizičko tijelo; osjećajno tijelo; socijalno tijelo; bioenergetsko tijelo; tijelo kao obrazac tumačenja

nije evidentirano