Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku (CROSBI ID 130470)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Damjanović, Dragan Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku // Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, 49 (2006), 129-150-x

Podaci o odgovornosti

Damjanović, Dragan

hrvatski

Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku

Izgradnja zgrade kraljevske gimnazije u Osijeku 1880. – 1882. godine zanimljiva je epizoda povijesti hrvatske arhitekture 19. stoljeća. Glavni akteri ove epizode su đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, prvi školovani hrvatski povjesničar umjetnosti Iso Kršnjavi i jedan od najznačajnijih historicističkih arhitekata Hrvatske Herman Bollé. Staru gimnazijsku zgradu, premalu, nezdravu i oronulu, grad je Osijek morao, prema naredbi Odsjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade iz 1877. godine što prije zamijeniti novogradnjom. Zbog sukoba gradskih četvrti Gornjeg i Donjeg grada, gimnazija se nužno morala sagraditi u središtu mjesta – Tvrđi, utvrđenoj jezgri Osijeka, sagrađenoj u 18. stoljeću. Na tom je prostoru, međutim, jedino neizgrađeno zemljište bilo u vlasništvu biskupa Strossmayera pa je Gradsko poglavarstvo odlučilo zamoliti da ga pokloni gradu. Strossmayer je to i učinio nakon prvotnog nećkanja početkom 1879. godine među ostalim uz uvjet da zgrada bude arhitektonski što kvalitetnija. Želio je da se izrada projekta za gimnaziju povjeri nekom kvalitetnom bečkom arhitektu, Schmidtu, Hansenu ili Försteru, no, kako grad nije imao sredstava platiti njihov rad, dopustio je organiziranje javnog natječaja, objavljenog u domaćem i bečkom tisku. Na natječaj je pristigao 21 projekt iz svih dijelova Monarhije, Beča, Zagreba, Budimpešte, Bratislave, Praga i samog Osijeka. Nakon isteka roka za slanje radova u ožujku 1880. godine, nacrti su u gradskoj vijećnici javno izloženi. Prema službenoj verziji događaja odbor imenovan za prosuđivanje pristiglih projekata je krajem istog mjeseca odlučio dodijeliti prvu nagradu zagrebačkom arhitektu Hermanu Bolléu, odnosno njegovom projektu pod šifrom &laquo ; Bramante&raquo ; , a drugu, projektu osječkog inženjera Maxa Zuckera, pod šifrom &laquo ; Max Zucker&raquo ; . Iza kulisa vodila se međutim dvotjedna oštra borba između Strossmayera i njegovih suradnika s jedne strane i osječkog Gradskog poglavarstva i tamošnjeg lista Die Drau s druge. Korespondencija Strossmayera i Kršnjavog pokazuje kako je natječaj za projekte u osnovi bio fiktivan. Naime, i prije njegova raspisivanja u prosincu 1879. godine Kršnjavi je najavio biskupu Strossmayeru sudjelovanje Hermana Bolléa na natječaju te kako bi bilo dobro dodijeliti mu prvu nagradu. Bollé se tada tek doselio u Zagreb iz Beča, gdje je od 1873. godine radio u ateljeu Freidricha von Schmidta kao suradnik na projektima za Hrvatsku. Kršnjavi ga je htio zadržati u Zagrebu, s ciljem povećavanja kvalitete u domaćoj arhitekturi, no da bi se to ostvarilo trebao mu je osiguravati i poslove, u čemu mu je svesrdno pomagao biskup Strossmayer, nastojeći, kada već ne može (zbog skupoće) dobiti Schmidta u Osijeku, da dobije makar njegova učenika. Posjetivši spomenutu izložbu projekata u osječkoj Gradskoj vijećnici, biskup Strossmayer je javno istakao svoje opredjeljenje za Bolléov plan, vršeći pri tom pritisak na članove poglavarstva da prihvate njegove sugestije, što je razbjesnilo Die Drau, koja je zastupala interese domaćeg arhitekta i gradskog inženjera Maxa Zuckera, nastojeći mu osigurati prvu nagradu i izvođenje zgrade. Strossmayer je na kraju pobijedio, prijetnjom da će odustati od darovnice zemljišta, te je prva nagrada dodijeljena Bolléu, no vrlo brzo su se javili problemi oko izvođenja njegovog projekta, budući da je on zamislio zgradu s pročeljem tipa Rohbau, u fasadnoj opeci i kamenu, što je, smatrali su Osječani, bilo preskupo, te je na natječajnom projektu Bollé morao učiniti značajne promjene. Nakon učinjenih svih potrebnih predradnji, u travnju 1881. godine počelo se sa zidanjem. Radovi su se otegnuli sve do 1. 10. 1882., kada je sagrađena i potpuno opremljena zgrada posvećena. I prvi projekt i izvedena zgrada gimnazije Hermana Bolléa u Osijeku tipični su primjeri neorenesanse javne arhitekture visokog historicizma s vrlo čitkim i jednostavnim pročeljem plitkih profilacija. Nova je zgrada izvrsno iskoristila raspoloživi prostor Strossmayerovog zemljišta nepravilnog četverokutnog oblika, no svojom je visinom prilično odudarala od konteksta u koji je sjela – Glavni trg Tvrđe s mnogo nižim baroknim stambenim i javnim zgradama, uglavnom iz 18. stoljeća. Glavni je stilski uzor za njezino rješenje bila Schmidtova arhitektura, ponajprije zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u čijem je projektiranju i podizanju sudjelovao i sam Herman Bollé, još dok je radio u Schmidtovom ateljeu, te je detalje njezine i dekoracije i konstrukcije dobro poznavao.

Biskup Josip Juraj Strossmayer; Iso Kršnjavi; Herman Bollé; Osijek; gimnazijska zgrada; historicizam; neorenesansa

nije evidentirano

engleski

Bishop Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé, and the Construction of the Greater Royal Gymnasium in Osijek

nije evidentirano

bishop Josip Juraj Strossmayer; Iso Kršnjavi; Herman Bollé; Osijek - gymnasium building; historicism; Neo-Renaissance

nije evidentirano

Podaci o izdanju

49

2006.

129-150-x

objavljeno

0553-6707

Povezanost rada

Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti