hrvatski

Digitalna verzija terenskog dnevnika za izradu Osnovne geološke karte Republike Hrvatske 1:50 000

Nagli razvoj informatičke tehnologije (IT), a i Geografskih informacijskih sustava (GIS) otvorio je novi niz mogućnosti i nov način pristupa obradi i pohranjivanju geoloških podataka. Naravno da to nije promijenilo samo način rada već i način razmišljanja. Dok su geolozi prije sve imali u „ glavi“ i na papiru, današnji trend specijalizacije mlađih naraštaja zahtijeva jednostavan i brz pristup, kako općim, tako i specijalističkim informacijama o nekom istraživanom području. Implementacija GIS tehnologije u obradu geoloških podataka postala je neophodna. Tijekom vremena se količina podataka povećavala kao i potreba za njihovim upravljanjem, analizama, pretraživanjem te inkorporiranjem u nacionalne i međunarodne geološke i druge baze podataka. U širem kontekstu geološki podatci su samo jedan sloj u bazama od nacionalnog interesa i kao takvi moraju biti dostupni u opće prihvaćenom GIS formatu. Rad u GIS-u možemo organizirati na dva načina: (1) prilagodba i unos postojećih analitičkih i grafičkih podatka koji su u papirnatom ili digitalnom obliku i (2) unos podataka organizirati već na samom početku, na terenu. Početkom 2004. godine u Hrvatskom geološkom institutu (HGI-CGS) formirana je radna skupina pod nazivom „ Radna skupina za izradu prijedloga uputa i litostratigrafsku nomenklaturu“ (RaSULiN) čiji je prvi zadatak bio osmišljavanje obrazca digitalne verzije terenskog dnevnika i standardizacije unosa podataka. RaSULiN čine stručnjaci iz različitih geoloških područja: Josip Halamić, Tvrtko Korbar, Davor Pavelić, Igor Vlahović, Marijan Kovačić, Damir Slovenec, Tonći Grgasović, Davor Vrsaljko, Ladislav Fuček, Stanislav Bergant i Ajka Šorša. Struktura terenskog dnevnika (TD) Opći dio obvezan je za upis terenskih podataka svim geolozima. Osnovni predložak za unos podataka izrađen je u MsAccess-u. Ms Access izabran je zato što je kompatibilan s ArcInfo-m i dostupan je na svakom računalu. Svi upisani podatci u terenskom dnevniku mogu se odmah pretraživati i to ne samo tablično u predlošku, nego i grafički na karti. Nakon definiranja vrsta i tipova polja za upis podataka te određivanja polja koja bi trebala biti obvezna, radna skupina je krajem 2004. godine dala na javnu raspravu u Zavodu za geologiju prijedlog predloška terenskog dnevnika. Nakon toga, TD je dobio konačnu verziju (Slika 1). Neophodno je da podatke u TD upisuje terenski geolog koji je kartirao i opisao točku, jer je jedino on kompetentan u odabiru podataka za unos. Polja za upis općih podataka i njihov sadržaj: • „ Broj točke“ • „ Podbroj točke“ za opažanja između dvije točke • „ Sekcija“ sekcija topografske karte 1:25.000 • „ Autor“ • „ Broj projekta“ šifrirano (numeric) ; npr. Podaci za OGK 1:50 000, privredni projekti itd.) • „ Datum“ (unosi se datum kartiranja) • „ Mjerilo topografske karte“ (osnova je TK RH 1:25 000) • „ Koordinate X, Y i Z“ očitanje s karte ili direktan prijenos iz GPS-a. • „ Kvaliteta izdanka“ izbor iz ponuđene liste (padajućeg izbornika), a ako postoji potreba drugačijeg opisa izdanka ili izdanaka, može se tekstualno unijeti u polje "Napomena". • „ Kontakt“ se odnosi na točku opažanja na terenu, gdje se u kontaktu nalaze dvije litostratigrafske jedinice, a on se u terenski dnevnik upisuje kao jedna točka. • „ Specifičnost“ točke upisuje se za onu točku koja je sa svojim značajkama važna za geološku kartu. To mogu biti: kamenolomi (stari, napušteni, aktivni ...), izvori, ponori, jame, špilje, kaptaže, bunari, bušotine, klizišta, mineralne pojave, orudnjenja i drugo. • U polje „ Stijene“ predviđen je unos tri vrste stijena po zastupljenosti na točki. Ako je na točki opažanja prisutna samo jedna vrsta stijene popunjava se samo prvo polje, a ako se radi o izmjeni različitih vrsta, onda se popunjavaju i ostala polja. Ako se točka opažanja na terenu nalazi na kontaktu dviju litostratigrafskih jedinica upisujemo po istom principu vrstu stijena i za drugu litostratigrafsku jedinicu. • Polje „ Izmjene“ sadrži postdijagenetske i hidrotermalne promjene, rekristalizaciju, dolomitizaciju, dedolomitizaciju, silicifikaciju, mineralizaciju i dr. • U polje „ Litostratigrafska jedinica“ unosi se ime jedinice (ako je točka na kontaktu dvije jedinice i ime druge). • „ Starost“ unosi se određena starost litostratigrafske jedinice. Strukturni podatci: • „ Položaj sloja“ unos mjerenih elemenata za dva položaja sloja PS1 i PS2, a kada su metamorfne ili magmatske stijene, oznake za folijacije Sf1 i Sf2 umjesto za slojeve. Elementi pada sloja su: „ Smjer“ , „ nagib“ i „ karakter“ (normalan, inverzan ili prebačen sloj). • „ Rasjed“ (R1 i R2) za smjer, nagib, zakos (a-lineacija) i karakter (normalan, reverzni, desni i lijevi). • „ Oznake Pk1 i Pk“ odnose se na pukotine za koje se ispunjavaju polja za smjer, nagib i karakter (zapunjena, klizna i zjapeća). • „ Osna ravnina“ (Or) definirana je unosom vrijednosti njenog položaja. • „ B – os“ (b), a njeni elementi su smjer, nagib i karakter bore (uspravna, kosa, polegla i prebačena). • „ B – lineacija“ (l) njen smjer i nagib unose se numerički. • Ako je odredba za neki podatak nesigurna ili nepoznata upisuje se upitnik. • U polje „ Napomena“ upisuju se sva dodatna objašnjenja za pojedine pojave (litološke, strukturološke, detaljniji opis neke značajke i sl.) koje je istraživač zapazio na terenu, a nije imao odgovarajuću rubriku za upis. Također se mogu upisati autorske napomene na zadnjoj točki dnevne ture u kojima se ukratko opiše tura koju je kartirajući geolog toga dana prošao sa svim zapažanjima koja mogu biti značajna za izradu geološke karte. Većina podataka za upis mora se izabrati iz odgovarajućih tablica koje su pomoću Lookup Wizarda spojene s poljem u formi. Time je unos nestandardiziranih podataka sveden na najmanju moguću mjeru. Tablice s popisom stijena, starosti i litostratigrafskih jedinica organizirane su u vidu kataloga i za sada radne, jer treba usuglasti nazivlje i standarde za navedene podatke. Osnovna forma povezana je sa specijalističkim podbazama i ako postoje podatci u podbazi stavimo oznaku. • U podbazu „ Skica“ spremaju se skenirane skice, profili ili drugih grafički prilozi. • Podbaza „ Foto“ služi za pohranjivanje fotografija s točke opažanja na terenu. • „ Fosili“ popis vrsta fosila s odgovarajuće točke. • „ Uzorci“ prikupljeni na točki. • „ Paleotransport“ unose se numerički podaci za mjereni PT na točki. • „ Litološka podbaza“ katalog litostratigrafskih jedinica. • „ Strukturna podbaza“ ako je točka detaljno strukturološki obrađena ovdje se pohranjuju vrijednosti mjerenja. Elektronički terenski dnevnik se od ove godine u Hrvatskom geološkom institutu počeo koristiti u radu. Osim unosa podataka na ovogodišnjim projektima, započelo se i s unosom starih podataka. To je dugotrajan i mukotrpan posao čiji će se pravi rezultati vidjeti tek u budućnosti. Osim toga ovaj predstavljeni TD je dio projekta informatizacije cijelog instituta. Podatci u GIS formatu su od izuzetnog značaja u međuinstitucionalnoj i međunarodnoj suradnji s drugim geološkim institucijama, gdje je svaki geološki projekt u GIS-u. Hrvatski geološki institut ubrzano se uključuje u svjetske informatičke trendove. Sljedeća generacija geoloških karata i izvješća trebala bi biti generirana iz digitalne baze podataka. Ovaj terenski dnevnik je rezultat rada ekipe RaSULiN-a i svih djelatnika Zavoda za geologiju koji su svojim primjedbama i sugestijama doprinijeli njegovom konačnom obliku. Osim toga, zahvaljujem kolegama iz Geološkog zavoda Slovenije u Ljubljani i iz Geologische Bundesanstalt u Beču na konstruktivnim raspravama i korisnim sugestijama.

Terenski Dnevnik ; Geološka Karta 1:50000 ; Hrvatska

nije evidentirano