hrvatski

Kaštelanski kašteli

Od Solina do Pantana kod Trogira, od vrha Kozjaka do mora proteže se područje Kaštela. Blaga klima, plodna zemlja, obilje izvora vode i položaj uz more čine taj kraj vrlo povoljnim za stanovanje. Nakon pada Bosne 1463. godine zaprijetila je Dalmaciji, tada u sastavu Mletačke republike, opasnost od Turaka. Posjednici zemalja između Splita i Trogira podigli su od kraja 15. do kraja 17. stoljeća 17 utvrda i 11 utvrđenih naselja kako bi zaštitili stanovništvo i osigurali poljoprivrednu proizvodnju. Po tim utvrdama - kaštelima čitav je prostor dobio naziv Kaštela. Do danas se sačuvalo 12 utvrda i 9 utvrđenih naselja unutar 7 današnjih naselja: Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Stari, Kaštel Novi i Kaštel Štafilić. Kaštelanska naselja utemeljena su po srednjovjekovnoj shemi: utvrda posjednika i utvrđeno naselje uz nju. Utvrda posjednika gradi se na hridima u moru ili na samoj obali, a sjeverno od nje na nasipu ili na obali formira se utvrđeno naselje. Takav položaj izabran je zbog lakše obrane, zbog mogućnosti evakuacije brodovima u slučaju opasnosti i kako se ne bi gradilo na plodnim poljima. Na južnom pročelju postojala su vrata za evakuaciju U utvrde se ulazilo preko kamenog mosta koji je završavao drvenim pokretnim mostom. Razlikuju se četiri tipa kaštelanskih utvrda: - Kula s utvrđenim dvorištem se sastoji od kule na sjeveru i utvrđenog dvorišta na jugu. Kula nije namijenjena stanovanju već samo obrani. Tom tipu pripada kula Cambi sa utvrđenim dvorištem, Kaštilac u Kaštel Sućurcu i Kaštilac u Kaštel Gomilici. - Kaštel se sastoji od stambene dvokatne građevine na jugu i utvrđenog dvorišta sa kulama na sjeveru. Tom tipu pripadaju kašteli Cippico, Vitturi i Stafileo. - Utvrđena kuća je dvokatna građevina koja sa sjeverne strane ima karakter utvrde, a na jugu rezidencije. Tom tipu pripadaju utvrđene kuće Lippeo, Andreis, Rosani, Tartaglia. - Kula je kvadratnog tlocrta. Do danas se dobro sačuvala samo kula Cippico u Kaštel Novom. Ona je bila četverokatna sa mašikulom na najvišem katu. Osim obrane bila je namjenjena i stanovanju. Tom tipu pripadaju kule Kuparić, Cippico, Cega, Lodi i Dragač. Stambeni prostori u utvrdama bili su opremljeni kaminima, pilima, drvenim ukrašenim međukatnim konstrukcijama, stilskim prozorima, višedijelnim otvorima, balkonima, lođama, trijemovima i galerijama čija je zanatska obrada na razini onih u gradovima. Utvrde su imale i gospodarsku ulogu. U prizemlju su se nalazili tijesak i mlin za masline, kamenice za ulje i bačve za vino. Tu su se sakupljali i obrađivali poljodjelski proizvodi koji su se kasnije brodovima prevozili u Split ili Trogir. Kaštelanska utvrđena naselja uglavnom su pravokutnog oblika s pravilnom mrežom unutarnjih ulica što proizlazi iz lakšeg trasiranja. Takav način urbanizacije vezan je za kolonizaciju još od rimskih vremena. Obrambeni zidovi su bili visoki 4 do 6 metara, a na vrhu su imali krunište i drveni obrambeni ophod. Na uglovima su bile kule. Do danas su se sačuvali uglavnom niži djelovi zidova. Unutar naselja naselili su se seljaci iz srednjovjekovnih sela sa padina Kozjaka. Oni su za zemlju na kojoj su izgradili kuću i za onu koju su koristili kao vrt morali gospodaru kaštela davati godišnji najam, a imali su i druge obveze. Osnivači kaštela posjedovali su tijesak za masline na kojemu su njihovi težaci morali mljeti masline dajući im petnaestinu uroda što se dijelilo između vlasnika tijeska i državne vlasti. Taj su privilegij osnivači kaštela dobili od mletačke uprave kao nadoknadu za izgradnju kaštela. Svako utvrđeno naselje imalo je svoju četu sa zapovijednikom. Na zidovima i kulama naselja te na utvrdi posjednika postojala je straža. Za kontrolu teritorija svako naselje imalo je po dvije kule stražarnice jednu na vrhu i drugu na padinama Kozjaka s kojih se vatrom upozoravalo na opasnost. Župne crkve sagrađene su izvan naselja i to pred njegovim glavnim vratima. Crkve su građene u tri navrata. Najranije su one iz 16. stoljeća, renesansnih stilskih obilježja, malih dimenzija 7 do 8 na 11 do 14 metara koje grade posjednici na svojoj zemlji. Zbog povećanja broja stanovnika krajem 17. i početkom 18. stoljeća, na mjestu ranijih, seljaci grade nove barokne crkve nešto većih dimenzija 8.5 do 10 na 15 do 19 metara. Polovinom 19. stoljeća grade se na mjestu ranijih ili na novom položaju izvan naselja nove, mnogo veće crkve, sa obilježjima neo stilova. U dimenziji tih crkava, raskošnoj opremljenosti i zvonicima očituje se borba za prestiž među naseljima. Kaštelanske utvrde i utvrđena naselja obzirom na svoj položaj uz obalu zaštićenog morskog zaljeva, zajedno sa Segetom i Marinom kraj Trogira, predstavljaju spacifičan tip utvrđivanja. Kule i kašteli posjednika, iako skromnih dimenzija, vrijedni su primjeri renesansne arhitekture. O stvaralaštvu na tom prostoru Cvito Fisković kaže: "Trogirsko- splitska Kaštela potvrđuju kako smo, odoljevajući osvajačima i nasilnicima i u prvim borbenim redovima kroz stoljeća, kulturno i umjetnički stvarali onoliko koliko nam je u bijedi, pod tuđom vlasti, u krvi dugih ratovanja i u dimu čestih garišta bilo dopušteno".

Kaštela; utvrda; kaštel; utvrđeno naselje; renesansa

nije evidentirano