hrvatski

Opći okviri zaštite krajobraza za krajobraznu osnovu Hrvatske - Poljodjelski krajobrazi

U suglasju s osnovnim ciljem rada, krajobraz valja promatrati kao odraz prirodnih i kulturnih obilježja prostora te prirodnih i antropogenih procesa koji se u njemu odvijaju. Unutar takvog pojmovnog okružja posebnu pažnju valja vezati uz kulturni krajobraz tj., složenu prostornu pojavu u kojoj se odražavaju promjene društvenih i gospodarskih odnosa, promjene u proizvodnim postupcima, te sve ono što pripada boravljenju i djelovanju čovjeka u nekom okolišu. Pritom su promjene u poljodjelskoj proizvodnji za kulturni krajobraz najdalekosežnije, bilo uslijed modernizacije proizvodnih postupaka, bilo uslijed napuštanja obrade zemljišta. Najodlučniji čimbenik pri formiranju slike kulturnog krajobraza je poljodjelstvo i to prije svega raznoliki oblici obrade tala i posebno poljodjelsko korištenje zemljišta. Veliku složenost poljodjelskog krajobraza ostvaruje na području Hrvatske sitna parcelacija zemljišta (Hrvatsko zagorje, Gorski kotar, Primorje). Nasuprot tome, najveći gubitak prirodnih obilježja (vegetacija, vodotoci, reljef, it.) i strukturalne promjene u poljodjelskom krajobrazu nastale su u panonskom dijelu Hrvatske, uslijed modernizacije poljodjelskog proizvodnog prostora tj. preuređenja oraničnih i travnjačkih površina u veće proizvodne jedinice. Uz navedeno, na sliku kulturnog krajobraza su utjecali i oblici kolonizacije, politička i administrativna uređenja tijekom povijesti, a jednako tako i promjene načina života, deagrarizacija, a u novijem vremenu i promjene u uzorku naseljavanja, rekreacijski zahvati i uređenja, gradnja odmorišnih naselja, te veliki zahvati kao što su gradnja autocesta i nasipa. U novom sustavu tržišnog gospodarstva će se već postojeći veliki pritisci na prostor još i povećati utjecajem privatnog kapitala. Sustav uređenja prostora će stoga morati s prikladnijim instrumentarijem osigurati lociranje djelatnosti u prostor i s tim u vezi odrediti način izvođenja zahvata.U dosad primjenjivanom sustavu zaštite prirode i prirodnih izvora susrećemo se samo s zaštitom unutar zaštićenih područja. Svi ti posredni oblici zaštite nisu bili usmjereni k zaštiti krajobraza u cjelini. Mjerila za određivanje područja zaštite prirodne baštine ne obuhvaćaju sva ona koja su mjerodavna za određivanje iznimnosti krajobraza kao jedne od ishodišnih kategorija u novoj strategiji zaštite krajobraza u Europi. Primjerice, neki instrumenti koji su usmjereni na zaštitu prirodnih izvora, oblikovani su pretežito s vidika zaštite za iskorištavanje, a ne s vidika zaštite prirode, a još manje s vidika zaštite krajobraza (područja poljodjelskih zemljišta, područja iskorištavanja mineralnih sirovina). Proizlazi da je krajobraz u cjelini kao estetsko-simbolička kategorija neprikladno zaštićen i u konačnici prepušten razvojnoj sukcesiji (gubljenju identiteta, neprikladnoj sanaciji i degradaciji). Nedvojbeno je da će budući razvoj donijeti zahtjeve za velikim brojem zahvata u prostor, a s time i moguće neželjene promjene u njemu. Uslijed toga morati će se pravovremeno pripraviti sustavska i stručna rješenja planerskih postupaka te odgovarajuće stručne podloge za sadržajna rješenja. Jedna od stručnih podloga za planiranje zahvata u prostor je i krajobrazna osnova koja bi trebala planeru omogućiti povećanje spoznaja o krajobrazu u kojem planira. Stručnim vrednovanjem, upravnim institucijama dala bi se prikladna podloga za odluke o stupnju zaštite na određenim područjima. Kao posredne oblike zaštite cjelokupnog krajobraza Hrvatske moguće je u sustav uređenja prostora uvesti instrumente koji obuhvaćaju zaštitni vidik planiranja kako u obliku stručnih podloga koje uključuju vidik zaštite, tako i s određivanjem ranjivosti, podobnosti i primjerenosti za lociranje djelatnosti u postupku priprave prostornih planova i s rješavanjem oprečnih interesa putem krajobraznih planova, na svim razinama planiranja. U takvim okvirima valjalo bi pripremiti stručne podloge i postupke za: određivanje iznimnih krajobraza, određivanje namjene korištenja prostora, određivanje načina postupanja s krajobrazom u okviru namjenskog korištenja prostora i projektiranja zahvata u krajobraz. Dosadašnji zakonski mehanizmi u sustavu uređenja prostora osiguravali su samo zaštitu prirode (rezervatna zaštita) i prirodnih izvora (1. kategorija poljodjelskih površina, zaštitne šume, područja vodenih izvora i rudnih nalazišta). Ovaj sustav zaštite prostornih kategorija ne štiti krajobraz na odgovarajući način jer se time unutar zaštićenih područja kao i izvan njih uslijed neprikladnog korištenja događaju neželjeni procesi koji mijenjaju krajobrazna obilježja (kao što su disperzna izgradnja, zarastanje poljodjelskih zemljišta itd.).

krajobrazno planiranje, zaštita okoliša

nije evidentirano