hrvatski

Sociostrukturalna obilježja grupa, socijalna identifikacija i individualna mobilnost: provjera postavki teorije socijalnog identiteta

Cilj rada bio je ispitati mogućnost generalizacije postavki teorije socijalnog identiteta na vršnjačke grupe među mladima. Problemi istraživanja bili su: (1) ispitati doprinose sociostrukturalnih karakteristika vršnjačkih grupa (stabilnosti i legitimnosti odnosa među grupama i propusnosti granica među grupama) i ugroženosti statusa vlastite grupe stupnju socijalne identifikacije ; (2) ispitati doprinose socijalne identifikacije, ugroženosti statusa vlastite grupe i sociostrukturalnih karakteristika grupe individualnoj mobilnosti i unutargrupnoj pristranosti ; (3) ispitati ovise li doprinosi sociostrukturalnih karakteristika grupa i ugroženosti statusa vlastite grupe individualnoj mobilnosti i unutargrupnoj pristranosti o stupnju socijalne identifikacije. Istraživanje je bilo provedeno na učenicima tri gimnazije i sastojalo se od pet predispitivanja i glavnog ispitivanja. U sklopu predispitivanja provedene su fokusne grupe (N=138) i grupne primjene upitnika (N=732), dok je u sklopu glavnog ispitivanja provedena grupna primjena upitnika (N=968). Ispitivane varijable mjerene su na novo konstruiranim upitnicima kao i poznatim upitnicima koji su prema potrebi bili prilagođeni. Rezultati istraživanja su pokazali da je u srednjim školama moguće utvrditi nekoliko većih vršnjačkih grupa koje su se razlikovale po stupnju svoje popularnosti i koje su svojim obilježjima bile slične grupama utvrđenim u istraživanjima u drugim zemljama. Pripadnici vršnjačkih grupa početno niskog statusa pokazali su statistički značajno niži stupanj socijalne identifikacije s vlastitom grupom od pripadnika vršnjačkih grupa početno visokog statusa. Od ispitanih sociostrukturalnih karakteristika grupa, jedino je efekt legitimnosti odnosa među grupama značajno pridonio stupnju socijalne identifikacije, pri čemu su pripadnici grupa koji su status svoje grupe procijenili manje legitimnim pokazali veći stupanj identifikacije s grupom od onih koji su status svoje grupe procijenili legitimnijim. Želja za individualnom mobilnošću je bila izraženija kod pripadnika grupa niskog statusa i kod onih sudionika koji su status svoje grupe nakon izlaganja prijetnji socijalnom identitetu doživjeli ugroženim, dok su pripadnici grupa visokog statusa pokazali veću unutargrupnu pristranost od pripadnika grupa niskog statusa. Većoj želji za individualnom mobilnošću kod pripadnika grupa niskog statusa značajno je pridonijelo doživljavanje ugroženosti statusa vlastite grupe i manji stupanj socijalne identifikacije, a kod pripadnika grupa visokog statusa jedino opažanje veće nestabilnosti odnosa među grupama. Unutargrupnoj pristranosti kod grupa niskog statusa značajno su pridonijele veća propusnost granica među grupama i veći stupanj socijalne identifikacije. Stupanj socijalne identifikacije se pokazao kao značajni prediktor individualne mobilnosti i unutargrupne pristranosti, koji je nakon kontrole efekata sociostrukturalnih karakteristika i ugroženosti statusa vlastite grupe, samostalno pridonio želji za individualnom mobilnošću kod pripadnika grupa niskog i visokog statusa. Stupanj socijalne identifikacije moderirao je doprinos propusnosti granica i stabilnosti odnosa individualnoj mobilnosti kod pripadnika grupa niskog statusa. Kod grupa visokog statusa pokazao se značajnim samo interakcijski efekt stupnja socijalne identifikacije i ugroženosti statusa vlastite grupe na želju za individualnom mobilnošću.

socijalni identitet; sociostrukturalne karakteristike grupa; prijetnja socijalnom identitetu; vršnjačke grupe; individualna mobilnost; unutargrupna pristranost

nije evidentirano