hrvatski

Zaštita izvorišta pitke vode pri prostornom i urbanističkom planiranju

Vodni resursi imaju strateški značaj za budući razvoj Republike Hrvatske, pa je prema tome njihovu zaštitu neophodno uvrstiti kao jednu od najznačajnijih podloga pri izradi strategije razvoja prostora i regionalnog prostornog i urbanističkog planiranja. Posebno se to odnosi na podzemne vode, na koje je danas vezano više od 90% vodoopskrbe naših gradova i naselja. Prostor Republike Hrvatske u odnosu na prirodne uvjete, pa tako i vodne resurse dijeli se na tri osnovne cjeline. To su Panonski bazen, planinsko krško područje Dinarida i Jadransko more. Temeljne značajke Panonskog bazena su prostorne ravnice uz Dunav, Savu i Dravu, brdsko područje između Save i Drave, i izolirani bazeni unutar brdskog područja. Glavne rezerve podzemne vode vezane su za velike međuzrnske vodonosnike uz Savu i Dravu, ali to je ujedno i prostor velike urbanizacije, pa prema tome i problema s očuvanjem kakvoće vode. Za pretežito planinsko i brdovito područje Dinarida karakteristični su prostorni krški karbonatni vodonosnici izuzetno bogati podzemnom vodom, ali neravnomjernog sezonskog rasporeda, pa ljetna sušna razdoblja znaju biti uzrok ozbiljnih nedostataka vode u tim prostorima. Obzirom na velike brzine kretanja vode u krškom podzemlju i generalno povećane ugroženosti krških vodonosnika, mudro prostorno i urbanističko planiranje može u najvećoj mjeri doprinijeti zaštiti tih vrijednih vodnih resursa. Jadranski pojas s brojnim otocima je sigurno najdeficitarniji pitkom vodom. Danas je samo na 2 veća otoka organizirana samostalna vodoopskrba (Cres, Krk), na 11 otoka se koriste vlastiti resursi samo djelomično, a svi ostali otoci su praktički bez vode, odnosno orijentirani pretežito na kišnicu ili uglavnom bočate podzemne vode. Preventivna zaštita vodnih resursa sa svim navedenim problemima može se provesti jedino kroz optimalizaciju korištenja prostora.

nije evidentirano

nije evidentirano