hrvatski

Usmena proza u hrvatskoj književnosti (na krajevima dvaju stoljeća)

Hrvatsko 19. st. obilježeno je otkrićem vlastite povijesti, o čemu svjedoče velika historiografska djela Račkoga, Smičiklasa, Kukuljevića, Tkalčića. U taj se tijek uključuju i književnici (Bogović, Freudenreich, Tkalčić, Šenoa, Tomić), kojima je dopušteno ono što je povjesničarima nedopustivo - spojiti predaju i povijest. Otuda u tom vremenu toliko povijesnih tema i njihovih pjesničkih obrada. Prozna je usmena tradicija duboko utkana u hrvatsku pisanu književnost upravo toga doba, što gotovo paradigmatski oprimjeruje Šenoino književno djelo.

predaja; hrvatska književnost

nije evidentirano