hrvatski

Bosanski pluralitet i hrvatski identitet (Prolegomena istraživanju)

U ovome članku autorica nastavlja s promišljanjima o procesu razvoja hrvatskoga etničkog/nacionalnog identiteta u Bosni i Hercegovini nastavljajući se na početne teze koje je postavila u prethodnim radovima (analizirajući etnografsku građu bosanskih franjevaca Ivana Franje Jukića i Grge Martića). U uvodnome dijelu odredila je teorijsko-metodološke okvire istraživanja, obrazlažući suvremeno određenje pojmova relevantnih za etnološki diskurs: narod, kultura, identitet. Nakon toga daje pregled razvoja bosanskih identiteta kroz povijest, zadržavajući se potom na procesu nacionaliziranja bosanskih katolika. Uočila je nekoliko faza u tome procesu, od kojih je za nacionalnu emancipaciju i afirmaciju bosanskih i hercegovačkih Hrvata svakako vrlo značajna ona, koja je zapocela polovicom 19. stoljeća. Početak dvadesetoga stoljeća autorica označava kao razdoblje zamaha u procesu nacionalne afirmacije. Što se tiče temeljnih faktora u procesu etničke/nacionalne identifikacije bosanskih i hercegovačkih Hrvata, istakla je kao odlucujuće: konfesionalnu pripadnost, kulturu, napose tradicijsku, jezik, zajedničku prošlost i povijesno iskustvo, franjevački red kao promicatelja vjere i kulture, te osnivanje nacionalnih kulturnih (dobrovoljnih građanskih) udruženja, koja se u punome zamahu javljaju početkom dvadesetoga stoljeća.

etnički identitet; kultura; Bosna

nije evidentirano