hrvatski

Osobni mit, mit o djetinjstvu i obiteljski mit u usmenom narativnom diskursu?

U posljednjih tridesetak godina sve su češći primjeri transdisciplinarnih pokušaja psihologa i psihoterapeuta da u antropološkim i folklorističkim znanjima pronađu potvrde uporabi pojmova ''osobni mit'' i ''obiteljski mit'' koje već dulje vrijeme koriste i za koje znaju što označavaju u njihovoj disciplini. Proces stvaranja ''osobnog'', ''obiteljskog mita'' ili ''mita o vlastitom djetinjstvu'' prepoznat je prije svega u suvremenoj razvojnoj teoriji životnog ciklusa i u psihoterapiji, osobito obiteljskoj . U ovom radu problematizira se prije svega terminologija koja se koristi u spomenutim diskursima, a ne toliko sami diskursi, njihovi metodološki postupci i rezultati. Uz kratki prikaz terminologije koju koriste pokušavam odgovoriti na pitanje: postoji li osobni mit, mit o djetinjstvu i obiteljski mit u oblicima pričanja o životu u svakodnevici?

osobni mit, mit o djetinjstvu, obiteljski mit, usmene osobne pripovijesti

nije evidentirano