hrvatski

Ugovor o radu

Tradicionalno shvaćanje ugovora o radu (kao ugovoru o radu sklopljenom u pravilu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom u kojem je radnik ekonomski i pravno subordiniran poslodavcu) doživljava promjene. Praksa u EU i u nas je pokazala tendenciju sve češćeg sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Time oni de facto prestaju biti atipični u odnosu na ugovore o radu sklopljene na neodređeno vrijeme. Posljedica je to potrebe fleksibilizacije radnih odnosa. Pojam subordinacije, kao glavni razlikovni element ugovora o radu u odnosu na ostale ugovore sa činidbom rada, također je evaluirao. Tome su, između ostalog, doprinijeli i novi kompleksni oblici radnih odnosa poput radnog odnosa ustupljenog radnika s agencijom za privremeno zapošljavanje (ustupljeni radnik radi kod korisnika koji mu je ovlašten davati upute kako obavljati posao iako mu nije poslodavac). Rad kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, osobito telerad također doprinose stvaranju nove slike o pravnom (radnom) odnosu radnika i poslodavca. U nas još zakonski nisu prepoznate tzv. parasubordinirane osobe, samozaposlene osobe slične radnicima kojima u pojedinim usporednim pravnim sustavima pripada pravo na radnopravnu zaštitu u ograničenom opsegu.

ugovor o radu, radni odnos

nije evidentirano