Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Ethnological reflections of Petar Nižetić (Pietro Nisiteo) (CROSBI ID 132732)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Vince-Pallua, Jelka Ethnological reflections of Petar Nižetić (Pietro Nisiteo) // Ethnologia Slavica, 22 (1990), 253-264-x

Podaci o odgovornosti

Vince-Pallua, Jelka

engleski

Ethnological reflections of Petar Nižetić (Pietro Nisiteo)

Hvaranin Petar Nižetić (Pietro Nisiteo ; Starigrad na Hvaru, 1774-1886) bio je dosad poznat samo kao vrsni povjesničar i arheolog, čak vodeći u Dalmaciji u razdoblju između 1830. i 1850. godine. Nitko se, međutim, nije njime pozabavio kao etnologom sa zrelim zamecima etnološkog razmišljanja o čemu se govori u ovom članku. Uzrok zanemarenosti Petra Nižetića u našoj etnološkoj literaturi treba vjerojatno tražiti u dvjema činjenicama "tehničke prirode": u prvoj što je pisao svoje rasprave isključivo na talijanskom jeziku, a druga je okolnost da Nižetić, premda vrlo plodan pisac, nikad nije predao u tisak svoje dvije obimne knjige rukopisa od po 400 stranica (Notizie raccolte e memorie compilate per servire alla storia della Dalmazia per l'epoca dei Pelasghi e dei Greci. Osnovno što se želi pokazati jest Nižetić kao komparativni etnolog. On uspoređuje južne Slavene sa sjevernim i istočnim Slavenima, ali i s Ilirima, starim Grcima, Rimljanima, sa starim židovskim običajima. Imajući izrazite sposobnosti za egzaktne znanosti (diplomirao fiziku i matematiku u Padovi), pokazao je Nižetić oštru sposobnost rasuđivanja i smisao za metodski postupak. Premda se ovdje ne radi o metodi u pravom smislu te riječi, ipak se u članku navode njegovi pokušaji primjene komparativnog postupka, ali i teorijska razmišljanja o tome što i kako bi trebalo istraživati. Prema njegovim vlastitim riječima, njegov je rad mučno nastojanje da se pronađe istina i korist za našu povijest, da se prouči podrijetlo naroda i njihova srodnost te da se utvrdi koji stupanj analogije i nacionalnih odnosa postoji među njima. U svom istraživanju Nižetić "sakuplja tragove kojima želi potvrditi da su naši običaji jednaki onima najdavnije starine" i služi se analaogijom običaja. Autor konzultira povijest, jezik (s povijesnog gledišta) i arheologiju. S time u vezi treba posebno istaći Nižetiću u prilog upućivanje na potrebu razlučivanja povijesti jezika od povijesti naroda ("importa separare la storia della lingua dalla storia della nazione", La Dalmazia, 1846:107) pogotovo kad znamo da su počeci etnološke znanosti i kod Hrvata i kod većine europskih naroda usko povezani uz filologiju. Tako možemo pretpostaviti da je Nižetić već 1846. etnologiju želio postaviti na temelje odvojene od filologije i usmjeriti je kao samostalnu znanost koja ne bi trebala "nicati u krilu filologije", kako se to obično kaže, nego ravnopravno uz bok filologiji. U članku se na osnovi izabranih dvaju primjera prati autorov istraživalački postupak - razmatranje postanka plesa kolo i podrijetla sportskih igara. Premda na pitanje o postanku kola nije još ni današnja etnološka znanost dala siguran odgovor, Nižetić kategorički niječe slavensko podrijetlo kola potkrepljujući to, između ostalog, npr. činjenicom da se kolo pleše kod naroda Albanije "koji nisu niti su ikada bili slavenskog podrijetla ; prije bi se reklo ilirskog". Takvo razmišljanje sasvim je u skladu s niti vodiljom koja se provlači kroz Nižetićeve prikaze svih odabranih predmeta istraživanja, a to je negiranje bilo kakve etničke veze između Slavena i starih Ilira i to u doba Gajeva Ilirskog pokreta kada je takav stav mogao zvučati gotovo kao hereza. On odlučno pobija mišljnje koje je u to vrijeme prevladavalo da su južni Slaveni, a naročito Dalmatinci, potekli od starih Ilira. Na temelju drugog primjera, nakon dužeg izvođenja postanka sportskih igara (pentathlona), Nižetić postavlja tezu da su Slaveni po svom dolasku samo preuzeli starobalkansku uvriježenu tradiciju bavljenja sportskim igrama i da su ih Iliri donijeli sa sobom iz svoje bivše postojbine, maloazijskih krajeva. U ova dva slučaja traženja podrijetla kola i sportskih igara govori se o prenošenju, preuzimanju običaja jednog naroda od drugog. Nižetić, međutim, dopušta mogućnost nastanka istog običaja ili nekog kulturnog elementa na dva ili više različitih mjesta bez ikakve povezanosti jedne pojave s drugom, kad kaže: "Istina je da slični pronalasci mogu biti originalni i izvorni u više naroda". Ova Nižetićeva misao može nas asocirati na kasnije teorijski osmišljenu ideju o nezavisnom postanku istog kulturnog elementa koju je Adolf Bastian nazvao "Elementargedanke". Važno je uočiti da se Nižetić ne zadovoljava pukim opisom nekog običaja ili kulturnog elementa kao što je u to doba bio najčešće slučaj. Njemu neki kulturni element i njegov etnografski opis služi tek kao pomoć i sredstvo za rješavanje pitanja postanka, sredstvo za izvođenje historijskih zaključaka i rekonstrukciju kulturne povijesti, ili barem njena dijela, kao što to - opet svojim posebnim karakterističnim metodama - čini arheologija. Tako praznčke vatre, posljednji cjelov na usta mrtvaca, moreška ili koji drugi element tradicijske kulture, sva ta obilna etnografska građa, služi Nižetiću kao osnova u izvođenju historijskih zaključaka. Citirana je jedna od Nižetićevih rečenica u kojoj se najrječitije uočava njegov stav da, osim već uobičajenog korištenja tih triju znanosti - povijesti jezika (filologije), povijesti (historiografije) i arheologije (koju je ovdje zaboravio spomenuti, ali kojom se uvelike služio), treba u proučavanju podrijetla naroda (etnogeneze) razmotriti i "analogiju običaja"! ("l'analogia dei costumi"), dakle ravnopravno uzeti u obzir i etnografsku građu: "U vrlo mučnom istraživanju podrijetla naroda, njihove srodnosti i postanka, prihvaćam zdravu kritiku za sigurnost izvoda ; osim jezika više ili manje uniformnog i autoriteta povjesničara, prihvaćam analogiju običaja" (prijevod s tal. La Dalmazia, 1846:81). Na temelju svega iznesenoga može se ustvrditi da se Petar Nižetić nalazi vrlo blizu vrata kulturno-historijskog smjera koja su se u europskoj etnologiji polako otvarala da bi tek 1911. godine svojom Metodom (Graebner, "Methode der Ethnologie) dobila pravu znanstvenu osnovu i otvorila put daljnjem razvoju hisotijske etnološke misli.

Petar Nižetić (Pietro Nisiteo); Reconstrucion of cultural history; Cultural identity; Dalmatia

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o izdanju

22

1990.

253-264-x

objavljeno

0083-4106

Povezanost rada

Etnologija i antropologija