hrvatski

Autobiografija Bartola Kašića - još jedan isusovački doprinos etnologiji

Kašićeva Autobiografija značajan je izvor za poznavanje svakodnevnog života malih ljudi nekih južnoslavenskih krajeva pod turskom vlašću početkom 17. stoljeća, krijući u sebi važna svjedočanstva koja predstavljaju upravo prve, dakle najstarije pisane podatke o nekim etnološki zanimljivim pitanjima. Prvi je cilj ovoga priloga pokazati kako pisani izvori, u ovom slučaju bilješke s kanonskih vizitacija pretočene u "Autobiografiju", imaju svoju metodološku važnost za etnološku znanost. Drugi cilj koji izlazi iz okvira južnoslavenskih zemalja, ali se tiče Hrvata na talijanskom tlu s kojima se Kašić sasvim slučajno susreo u Irpiniji (u pokrajini Kampaniji na prostoru tik uz pokrajinu Apuliju) 1613. godine - po geografskim ali i, donekle, vremenskim koordinatama koje je Kašić sasvim šturo zacrtao, usporedbom s dodatnim arhivskim, kartografskim i folkorističkim materijalom pokušati rekonstruirati gdje ih je on susreo i kada su onamo došli. U tom traženju autorica upravo na tom prostoru gdje se kretao Kašić pronalazi dva nova lokaliteta koja nedvosmisleno govore o nekadašnjoj prisutnosti Hrvata u tom dijelu južne Italije.

Bartol Kašić; Isusovci; etnologija

nije evidentirano