hrvatski

Navodnjavanje i zone sanitarne zaštite izvorišta vode za piće na krškom području- Analiza problematike na primjeru Primorsko-goranske županije

Poznato je da je poljoprivreda jedna od strateških djelatnosti svake države. Bez navodnjavanja u postojećim uvjetima nije moguće osigurati profitabilnu i stalnu poljoprivrednu proizvodnju, neovisnu o pojavama ekstremno sušnih hidroloških prilika koje se sve učestalije i intenzivnije javljaju. Za razvoj navodnjavanja nužno je postojanje prirodnih i društveno-ekonomskih preduvjeta, koji su ovisni o specifičnostima svakoga područja, ali te specifičnosti uvjetuju i ograničenja. Priobalna područja Hrvatske imaju značajnije manje poljoprivredne površine pogodne za razvoj navodnjavanja u odnosu na kontinentalna područja. No, razlozi za pokretanje i poticanje razvoja poljoprivrede i za to nužne pretpostavke – razvoja navodnjavanja na nekom području prelaze razinu uskih cost-benefit sagledavanja. Razvoj poljoprivrede na takvim je područjima prije svega u funkciji zaustavljanja negativnih demografskih kretanja na zaobalnom području, odnosno vratiti dio stanovništva na depopularizirani kontinentalni, a dijelom i otočni prostor. S druge strane, zbog krškog karaktera priobalnog područja, upravo su malobrojne potencijalno pogodne površine za razvoj poljoprivrede smještene na vrlo osjetljivim područjima čije je vodne resurse nužno štititi od neprimjerenog razvoja poljoprivrede. U Hrvatskoj primijenjeno je nekoliko različitih pristupa u određivanju zona sanitarne zaštite izvorišta za vodoopskrbu, a dosadašnja iskustva istraživača omogućuju organiziraniji pristup toj problematici. Osobito se to odnosi na širi prostor grada Rijeke, gdje su napravljeni i pionirski koraci na području Hrvatske pri definiranju i uspostavi zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće. Uložena su znatna sredstva za istraživanja i zahvate novih količina podzemne vode, ali i njihovu zaštitu. Na tom je području pored 4 osnovna stupnja zaštite uključen i tzv. "vodoopskrbni rezervat", a kao kriterij za određivanje zona zaštite uzima se vrijeme toka vode do objekta, kao i prividne brzine tečenja podzemne vode. S obzirom na dosadašnju relativno slabu zastupljenost poljoprivrednih površina u ukupnim površinama, vodni resursi na području PG Županije nisu do sada bili značajnije ugroženi takvim antropogenim utjecajima, a i prilikom planiranja razvoja navodnjavanja u okviru županijskog plana navodnjavanja (Građevinski fakultet Rijeka, 2006) vodilo se računa da se takav razvoj orijentira na prostorima izvan zona sanitarne zaštite izvorišta pitke vode. Obzirom na planirani razvoj navodnjavanja u Hrvatskoj (NAPV 2006), kao i okolnost pojedine županije imaju puno veće površine produktivnih poljoprivrednih tala upravo na područjima unutar već proglašenih ili potencijalnih zaštitnih zona izvorišta pitke vode, za očekivati je sve veći konflikt između razvoja poljoprivrede i zaštite vodnih resursa. U tom smislu namjera ovoga rada je da ukaže na pristupe provedbi primjerenih mjera zaštite vodnih resursa na područja koja se nalaze unutar njihovih zona sanitarne zaštite.

navodnjavanje, zone sanitarne zaštite, krš, Primorsko-goranska županija

nije evidentirano