hrvatski

Korekcija suvišne kiselosti tla različitim vapnenim materijalima

Istraživanje učinkovitosti različitih vapnenih materijala u detoksikaciji suvišne kiselosti tla provedeno je na jako kiselom semiglejnom lesiviranom pseudoglejnom tlu u okolici Suhopolja, te usporedno u vegetacijskom pokusu. U pokusu su korišteni različiti vapneni materijali: hidratizirano vapno, mekani litotamnijski vapnenac različitog podrijetla, tvrdi vapnenac, dolomit, zatim dva materijala koji predstavljaju industrijski otpad - saturacijski mulj i fosfogips, te na kraju specijalni prirodni supstrat SPS ili Agrarvital. Materijali su aplicirani u dvije doze. Kretanje svih pokazatelja kiselosti tla - pH vrijednosti, hidrolitskog aciditeta, sadržaja mobilnog aluminija u tlu, te stanje adsorpcijskog kompleksa prema godinama istraživanja bilo je uvjetovano razlikama u brzini i trajnosti djelovanja pojedinih materijala. Kao test kultura u poljskom pokusu korištena je ozima pšenica prve i četvrte, te kukuruz druge i treće godine istraživanja. U vegetacijskom pokusu test kulture bile su ozima pšenica, soja, te dva puta jari ječam. Prema visini prinosa test kultura pokusi su bili signifikantni u svim godinama istraživanja. Primjena različitih vapnenih materijala uvjetovala je promjene u kemijskom kompleksu tla, ovisno o vrsti i količini, te mehanizmima djelovana pojedinog materijala. Hidratizirano vapno djelovalo je u pravcu korekcije suvišne kiselosti tla brzo, što je uvjetovano povoljnim fizikalnim značajkama ovog materijala, kao i s njegovim kemijskim sastavom. Saturacijski mulj također je bio vrlo učinkovit u korekciji suvišne kiselosti tla. Osim vapnene komponente saturacijskog mulja, značajan je bio i utjecaj organske tvari. Mekani litotamnijski vapnenac apliciran u prirodnom stanju djelovao je na korekciju suvišne kiselosti razmjerno slabo, što je posljedica njegove nepovoljne fizikalne garancije, tako da kemijska svojstva ovog materijala, premda povoljna, nisu bila izražena u potpunosti. Mljeveni mekani litotamnijski vapnenac, naprotiv, utjecao je u pravcu neutralizacije suvišne kiselosti izuzetno dobro. Takvo djelovanje ovog materijala bilo je uvjetovano njegovom dobrom fizikalnom i kemijskom kvalitetom. Tvrdi vapnenac je također djelovao dobro i bio je, glede utjecaja na kiselost tla, među najučinkovitijim materijalima u pokusu. Dolomit je, pri usporedbi s ostalim materijalima utjecao na kiselost tla nešto slabije. Manja brzina aktivacije ovog materijala uvjetovana je njegovim kemijskim sastavom. Fosfogips je, u cjelini gledano, na kiselost tla djelovao vrlo slabo. Specijalni prirodni supstat imao je određenog utjecaja u pravcu korekcije suvišne kiselosti tla tek nakon ponovljene primjene, ali je taj utjecaj bio razmjerno mali i kratkotrajan. Prema učinkovitosti korištenih materijala u pokusu najbolji rezultati u cijelom četverogodišnjem razdoblju istraživanja ostvareni su s aplikacijom viših doza saturacijskog mulja, mljevenog mekanog litotamnijskog vapnenca, hidratiziranog vapna, tvrdog vapnenca i dolomita. Premda je djelovanje ovih materijala bilo različito prema visini prinosa test kultura i prema promjenama u kemijskom kompleksu tla, razlike su, u cjelini gledano, bile male, pa se svi ovi materijali mogu vrlo uspješno koristiti za kalcifikaciju. Pojedinih godina i niže doze ovih vapnenih materijala djelovale su dobro u kombinaciji s mineralnom gnojidbom. Utjecaj specijalnog prirodnog supstrata u višoj dozi bio je, s obzirom na apliciranu količinu izuzetan za kukuruz, a pozitivan, ali promjenjiv za ozimu pšenicu. Fosfogips je od svih korištenih materijala djelovao najslabije, kako na promjenu kemijskog kompleksa tla, tako i na prinose korištenih test kultura. Mekani litotamnijski vapnenac apliciran u prirodnom stanju djelovao je znatno slabije od mljevenog mekanog vapnenca. Prema učinkovitosti korištenih materijala u ovom istraživanju prednost u primjeni treba dati višim dozama kvalitetnih vapnenih materijala u kombinaciji s mineralnom gnojidbom.

kiselost tla; materijali za kalcifikaciju; kukuruz; pšenica

nije evidentirano