hrvatski

Kinematička analiza dviju različitih tehnika izvođenja skok - šuta u rukometu

Skok-šut s vanjskih pozicija, prema mišljenjima mnogih autora (i statističara igre) najtipičniji je, najatraktivniji i najefikasniji način šutiranja. U osnovi se izvodi odrazom u vis, s namjerom nadvisivanja protivničke obrane, ili odrazom u dalj, ako se radi o namjeri prodiranja kroz razrijeđenu obranu protivnika. U oba slučaja šut se može izvesti odmah ili sa zadrškom. Svaki od navedenih načina izvođenja skok-šuta ima svoje prednosti i nedostatke, nužno vezane za tehničko-taktički trenutak igre u kojem se izvodi. U tom smislu, cilj studije bio je utvrditi razlike u vrijednostima kinematičkih parametara, relevantnih za izvedbu dviju varijanti skok-šuta, koje su inačice izvodili vrhunski svjetski rukometaši. Snimanje i obrada podataka izvršeni su prema APAS standardima. Rezultati usporedne kinematičke analize dva skok-šuta s vanjske pozicije pokazali su postojanje znatnih razlika među njima. Skok prvog ispitanika bio je nešto niži, a izbačaj lopte bio je u maksimumu trajektorije. Takav način izvođenja skok šuta upućuje na to da se radi o vrsti izravnog udarca na vrata (direktan šut), čija je najveća prednost kratkoća vremena što protječe od odraza do izbačaja lopte. Skok drugog ispitanika bio je izuzetno visok, baš kao i visina izbačaja lopte. Međutim, činjenica da je izbačaj uslijedio u silaznoj fazi trajektorije težišta, kao i relativno dugo vrijeme proteklo od odraza do izbačaja, upućuju na to da se taj skok-šut može uvrstiti u skupinu udaraca sa zadrškom. Primjena ova dva načina izvođenja skok-šuta prvenstveno će ovisiti o tehničko-taktičkim situacijama u igri te o fizičkoj pripremljenosti igrača.

rukomet; tehnika; kinematics

nije evidentirano