hrvatski

Gospodarski, socio-kulturni i politički okviri suživota u istočnoj Hrvatskoj

Aktualnost teme suživota u Republici Hrvatskoj nije posljedica globalizacijskih procesa u svijetu. Suživot je vruća tema primarno nacionalnog sadržaja. Može li se novi početak suživota (dakako, između Hrvata i Srba) temeljiti na izgradnji građanske zajednice, ali tako da se ne potiskuje značenje nacije i nacionalnog? Mogu li se na oslabljenoj socijalnoj koheziji razvijati osjećaji građanske dužnosti kao nacionalne dužnosti? Mogu li kulturni mehanizmi, poput religije, tradicije i povijesnog nasljeđa, posredovati u zaživljavanju socijalnog povjerenja ili ga, suprotno, još više slabe? Može li gospodarski razvoj biti polazna točka u građenju socijalnog povjerenje? Takva i slična pitanja vraćaju nas na individualnu razinu ljudskog djelovanja, koja bi prva trebala potvrditi zaživljavanje zajedničkih interesa koji ne bi bili obojeni skupnim (nacionalnim ili konfesionalnim). Suživot bi tek na individualnoj razini trebao početi kao egzistencijalna nužda i egzistencijalni interes, nikako kao institucionalno rješenje politike. Revitalizacija gospodarstva je prvi korak kojim se instalira gospodarska kooperativnost oko zajedničkog interesa – višeg životnog standarda.

suživot; socijalna kohezija; nacija; građanska zajednica; gospodarska kooperativnost

nije evidentirano