hrvatski

Utjecaj elektromagnetskog okruženja na živu jedinku

Svrha rada je pridonijeti pojašnjenju mehanizma djelovanja netermalnih razina neionizirajućeg zračenja (NIR) pomoću temeljnih istraživanja u in vivo i in vitro eksperimentalnim uvjetima. Spektar elektromagnetskog zračenja (EM) obuhvaća područja ionizirajućeg i neionizirajućeg zračenja. Za razliku od ionizirajućeg dijela, NIR u primarnom međudjelovanju s izloženom materijom ne izaziva ionizaciju atoma ili molekula. Energija NIR-a ipak može podražiti elektrone, mijenjati spinska stanja jezgara ili elektrona te pobuditi rotacijska ili vibracijska stanja molekula, i djelovati na translacijska gibanja malih molekula. Radiofrekventno mikrovalno (RF/MW) područje NIR-a je izuzetno značajno zbog primjene u komunikacijskim, navigacijskim i radarskim sustavima, odašiljačima radio i televizijskih signala te bežičnoj telefoniji. Fizikalna svojstva vala, divergencija, interferencija, koherencij i, polarizacij, su ključne odrednice biofizikalnih mehanizama djelovanja EM vala na živu jedinku. Brzina apsorpcije energije po određenoj masi tkiva od 4 W/kg (SAR) tijekom pola sata izloženosti organizma nadmašuje termoregulacijske procese. Temperatura izloženog sustava može rasti za 1 0C ili više što rezultira termalnim učinkom.Komponente bioloških sustava - molekule i makromolekularni kompleksi su u neprekidnom, spontanom gibanju, tj., dinamičkoj ravnoteži. Strukturni stanični proteini su polarne molekule koje stvaraju vlastito elektromagnetsko polje, a pokazuju veći afinitet prema zračenjima niskog intenziteta. Biološke pokazatelje učinka zračenja je moguće kvantificirati u slučaju kad je biološki sustav rezonantno osjetljiv. U našim in vivo i in vitro istraživanjima, pokazateljem djelovanja RF/MW smatra se pojavnost mikronuklearnih stanica u koštanoj srži ozračenih štakora, te u ozračenoj trajnoj kulturi stanica. U uvjetima in vivo nađen je reverzibilan citogenetski učinak RF/MW polja, koji upućuje na vjerojatnost stresnog djelovanja odabranog zračenja. In vitro istraživanja su rezultirala pojavom mikronuklearnih stanica ovisno o duljini izlaganja. Nalazi istraživanja dobivenih u in vitro eksperimentalnim uvjetima upućuju na interakciju vanjskog eksperimentalnog i endogenog EM polja induciranog nabijenim proteinskim unutarstaničnim molekulama. Može se zaključiti da netermogene razine neionizirajućeg zračenja mogu rezultirati reverzibilnim biološkim učinkom u in vivo uvjetima, što uvjerljivo podupiru rezultati dobiveni istraživanjem u in vitro uvjetima.

neionizirajuće zračenje; netermalno djelovanje; in vivo; in vitro

nije evidentirano