hrvatski

Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu

Sociologija sporta, kao jedna od mlađih posebnih sociologija, u svijetu se snažnije razvija od 60-ih godina 20.stoljeća. U Hrvatskoj u tom razdoblju (također i ranije) djeluje Miro Mihovilović kojega zbog opsega i sadržaja njegovih radova možemo smatrati osnivačem discipline u našem kontekstu. U drugoj fazi razvoja značajni su radovi Kreše Petrovića i Ankice Hošek-Momirović, koji disciplinu u nastajanju čvršće vežu uz kineziologiju. Uoči treće faze razvoja postoji određeni nesklad između teorijskih radova (gdje među najdublje i najprofiliranije, sistematične radove spada autorski doprinos Srđana Vrcana)i empirijskih istraživanja koja smjeraju na aplikativnost. Pojava nogometnog huliganizma i sociološka istraživanja toga fenomena, koja kreću od kraja osamdesetih i početka devedesetih, označavaju treću fazu razvoja naše sociologije sporta, koja sada ujedinjuje teorijski i empirijski dio, ravnopravno se služeći kvantitativnim i kvalitativnim dijelom istraživačke metodologije. U trećoj fazi razvoja inspirativnim se pokazalo nasljeđe sociologije (sub)kultura mladih, u pokušaju razumijevanja novih aktera stadionskog rituala, koji su početkom osamdesetih izgradili specifični subkulturni stil. U nedostatku sustavnog istraživanja posljednjih petnaestak godina, za potrebe ovoga rada ostvareni su kontakti s utjecajnim akterima nogometnog huliganizma, kako bi se neke teze (poput Lalićeve tipologije navijača iz prijašnjeg razdoblja) testirale u današnjim uvjetima. Sociologija sporta, pod uvjetom da sociolozi nastave istraživanja, ima dobru i raznoliku perspektivu iz više razloga - zbog značenja koji sport ima u svakodnevnom životu velikog broja ljudi u Hrvatskoj, zbog potrebe objašnjenja velikih rezultata tako male zemlje, kao i niza drugih aspekata sporta kao društvenog fenomena.

sociologija sporta ; nogometni huliganizam ; subkultura mladih ; hrvatsko društvo

nije evidentirano