hrvatski

Sintetičke metode u nastavi početnog čitanja i pisanja

Tijekom razvoja nastave početnog čitanja i pisanja u prošlosti su se razvile dvije osnovne skupine metoda: analitičke i sintetičke. U jednoj i drugoj skupini nalaze se osnovne metode, koje imaju značenje konstitutivnih metoda za istoimene osnovne nastavne strategije odnosno sustave, te specijalne metode koje se rabe samo u ograničenom broju nastavnih situacija. U ovom tekstu prikazuju se osnovne sintetičke metode: naravna metoda, metoda sricanja, glasovna metoda i slogovna metoda. One su istodobno i povijesne metode jer u izvornom obliku više nisu u nastavnoj uporabi. Također, te metode imaju međunarodno obilježje jer su nastale u razvijenim europskim obrazovnim sustavima, ponajprije u njemačkom, odnosno sernjoeuropskom, koji su za njih bili pogodni stoga što njemački i slavenski jezici, među kojima je i hrvatski, pripadaju skupini sintetičkih jezika. Specijalne sintetičke metode su: metoda prirodnih glasova, fonomimička, fonografska i pojmovna fonetska metoda. Iako su funkcionirale u drugim jezicima, postoje i naši predstavnici tih metoda koji su ih osmislili u izvornoj nastavnoj praksi početnog čitanja i pisanja hrvatskim jezikom. I opće povijesne i specijalne sintetičke metode nastave početnog čitanja i pisanja utemeljene su u više znanstvenih grana važnih za nastavu jezika i nastavnu spoznaju: logici, psihologiji, lingvistici i metodici.

početno čitanje i pisanje; sintetičke metode; povijesne metode; naravna metoda; metoda sricanja; glasovna metoda; slogovna metoda; specijalne metode

nije evidentirano