hrvatski

ULOGA DETERMINANTI RODITELJSKOG PONAŠANJA U OBJAŠNJENJU INTERNALIZIRANIH I EKSTERNALIZIRANIH PROBLEMA U DJECE

Istraživanja o roditeljstvu pokazuju kako roditelji svojim postupcima utječu na djetetov razvoj. Period prijelaza iz djetinjstva u adolescenciju obilježava intenzivan razvoj te se kod neke djece javlja povećana emocionalna osjetljivost i promjene u ponašanju. Suvremeni pristup istraživanja roditeljstva odražava širok ekološki model koji je okosnica modela autora Jaya Belskog (1984): Procesni model determinanti roditeljskog ponašanja. On u svom modelu ističe kako možemo razlikovati utjecaje na roditeljstvo tj. determinante roditeljskog ponašanja (među koje spadaju individualne karakteristike roditelja i djeteta te karakteristike obiteljskog konteksta) i posljedice roditeljstva tj. razvoj djeteta u različitim aspektima. Roditeljsko ponašanje se određuje pomoću tri temeljne dimenzije: emocionalnosti koja se odnosi na emocije koje roditelj doživljava i pokazuje u svom odnosu s djetetom, zatim psihološku kontrolu kojom roditelji nastoje pratiti djetetove unutarnje doživljaje, emocije i misli, te bihevioralnu kontrolu koja uključuje postavljanje pravila ponašanja i dopuštenih granica s ciljem izbjegavanja nepoželjnog ponašanja kod djece. U ovom istraživanju se ispituje doprinos determinanti roditeljskog ponašanja i roditeljskog ponašanja majki i očeva u objašnjenju specifičnih psihopatoloških problema kod djece u ranoj adolescenciji. Glavni cilj ovog istraživanja je bio provjeriti važnost različitih osobnih i kontekstualnih faktora u determiniranju roditeljskog ponašanja te provjeriti ulogu roditeljskog ponašanja u objašnjenju dječjih internaliziranih i eksternaliziranih problema. Istraživanjem je obuhvaćeno 268 djece i njihovih obitelji, a konačni uzorak je činilo 102 cjelovite obitelji za koje su prikupljeni svi potrebni podaci od djece (66 djevojčica i 36 dječaka, prosječne dobi 13 godina) i oba roditelja (prosječne dobi 43 godine). Iako su podaci o roditeljskom ponašanju u ovom istraživanju prikupljeni iz različitih izvora (djeteta i roditelja), zbog vrlo niskih i uglavnom neznačajnih korelacija među različitim procjenjivačima nisu se računali kompozitni rezultati tj. prosječne procjene djeteta, majki i očeva na pojedinim dimenzijama već se analize roditeljskog ponašanja odnose na dječji izvor podataka. Dobiveni rezultati pokazuju kako je prediktivnost osobnih i kontekstualnih determinanti u objašnjenju zasebnih dimenzija roditeljskog ponašanja općenito slaba, neke determinante objašnjavaju razmjerno mali dio varijance pojedinih dimenzija. Značajnom determinantom majčine emocionalnosti pokazao se radni status majke, djeca zaposlenih majki su svoje majke procijenili emocionalno toplijima. Značajnom determinantom majčine bihevioralne kontrole pokazalo se njezino zadovoljstvo brakom, djeca čije su majke izvijestile o većem zadovoljstvu brakom procijenila su da majke slabije kontroliraju njihovo ponašanje. Zatim značajnom determinantom emocionalnosti oca pokazalo se očevo obrazovanje, pri čemu su djeca obrazovanijih očeva izvijestila o većem očevom prihvaćanju i emocionalnoj toplini. Nisu utvrđene značajne determinante bihevioralne kontrole oca, ni psihološke kontrole oba roditelja. Ovo istraživanje pokazuje kako je roditeljsko ponašanje u većoj mjeri povezano s dječjim eksternaliziranim, nego s internaliziranim problemima, a psihološka kontrola majke se pokazala najznačajnijom dimenzijom roditeljskog ponašanja u predikciji obje vrste dječjih problema. Na razvoj djeteta nepovoljno će se odraziti subjektivan doživljaj nadzora tj. psihološka kontrola majke koja je povezana sa internaliziranim i eksternaliziranim problemima kod djece. Ovi podaci nam govore kako je percepcija vlastite autonomije kod djece u periodu rane adolescencije izrazito važna u regulaciji emocija i ponašanja. Nedovoljno postavljanje pravila ponašanja i dopuštenih granica tj. popustljivost od strane oca je povezana sa eksternaliziranim problemima kod djece. Općenito povezanost između determinanti roditeljskog ponašanja i dječjih psihopatoloških problema je vrlo slaba. Za internalizirane probleme nije utvrđena povezanost sa determinantama roditeljskog ponašanja. Eksternalizirani problemi su bili povezani samo s redoslijedom djetetova rođenja tj. drugorođena i kasnije rođena djeca su izvijestila o većem broju eksternaliziranih problema od prvorođene djece. Analize posredujućeg utjecaja roditeljskog ponašanja pokazuju kako dimenzije roditeljskog ponašanja nisu medijatori povezanosti između kontekstualnih i osobnih determinanti roditeljskog ponašanja i psihopatoloških problema u djece.

determinante roditeljskog ponašanja; dimenzije roditeljskog ponašanja (emocionalnost; psihološka i bihevioralna kontrola); internalizirani i eksternalizirani problemi; rana adolescencija.

nije evidentirano