hrvatski

Poslijetridentsko čudo sv. Josipa

Iz razdoblja nakon 1800. u zbirci samostana sv. Franje Asiškoga u Gučoj Gori sačuvana je slika Dijete Isus kruni sv. Josipa cvjetnim vijencem, a – sudeći na temelju malenih dimenzija – bila je dodatak oltaru ili je služila za privatnu pobožnosti. Josip je ikonografski označen stalnim atributom – ljiljanom – i muževnom dobi Djetetova skrbnika. Nastala je u rijetko korištenoj tehnici (ulje na limu), prema grafici, koju kao predložak otkriva jaki grafizam nabora Isusove akromatske tunike (bijela-siva-crna), a ikonografija sv. Josipa javlja se i u drugim sačuvanim djelima likovne baštine franjevačke provincije Bosne Srebrene (primjerice, Sveta rodbina Miha Ćuića u Kraljevoj Sutjesci), pa se zbrojem arhivskih i likovnih podataka potvrda ove poslijetridentske pobožnosti i ikonografije na tom prostoru može sa sigurnošću ustvrditi.

slikarstvo; ikonografija; sv. Josip; Guča Gora; franjevačka baština Bosne Srebrene

nije evidentirano