hrvatski

Postoji li pragmatički jezični poremećaj?

Posljednjih dva desetljeća, istraživači i kliničari sve više pažnje usmjeravaju prema ulozi pragmatike u govorno-jezičnoj komunikaciji u terminima urednoga razvoja i posebno mogućih poremećaja. Naime, primjereno vladanje morfologijom, sintaksom i drugim jezičnim sastavnicama u predškolskoj dobi nije dostatno za učinkovitost komunikacije u situacijskome i socijalnome kontekstu. Pragmatičke sposobnosti se, između ostalog, temelje na razumijevanju vlastitih namjera i govornika te stalnoj integraciji različitih podataka tijekom razgovora. Kako procjena vještina konverzacije ili pripovijedanja zahtijeva što prirodniji kontekst i ovladanost strukturalnim aspektima jezika, pragmatički jezični poremećaji često promaknu u kliničkome radu ili se proglase nekim srodnim poremećajem. Upravo iz razloga što niti znanstvena literatura ne predlaže jasnu i jednoglasnu definiciju te službenu kategorizaciju pragmatičkih jezičnih poremećaja, u ovome se radu prikazuje studija slučaja djeteta koji prema svojim obilježjima odgovara slici pragmatičkih jezičnih poremećaja. Tijekom dvogodišnjega praćenja pokušava se doprinijeti odgovorima na nedoumice o nezavisnosti pragmatike, ostalih jezičnih sastavnica i kognitivnog razvoja, na eventualno prisustvo više različitih poremećaja te na jasni opis pokazatelja pragmatičkih jezičnih teškoća. Longitudinalno praćenje dječaka isto tako nudi mogućnost različitih metodoloških rješenja koja otvaraju pristup ka prepoznavanju i procjeni pragmatičkih jezičnih poremećaja.

pragmatika; pokazatelji pragmatičkog jezičnog poremećaja; studija slučaja; jezični razvoj

nije evidentirano