hrvatski

Suptipizacija sojeva respiratornog sincicijskog virusa izoliranih u Hrvatskoj i Austriji

U radu su prikazani postupci i rezultati suptipizacije sojeva respiratornoga sincicijskoga virusa (RSV) izoliranih iz nazofaringealnih sekreta bolesnika s akutnom respiratornom infekcijom, lijecenih u Hrvatskoj i Austriji u razdoblju od 1988. do 1994. godine, te klinicke osobine infekcija donjega dijela respiratornoga sustava (DRTI) u djece hospitalizirane u Zagrebu tijekom navedenih šest godina. Virus je dokazan u nazofaringealnom aspiratu bolesnika s RSV-DRTI izravnom fluorescencijom (DTFA - direktni test fluorescentnih anitijela) i izoliran iz istog klinickog materijala na stanicnim kulturama, HeLa, Hep-2 i MRC-5. Antigenske varijante virusa odredene su upotrebom široke palete monoklonskih protutijela testom neizravne imunofluorescencije (ITFA - indirektni test fluorescentnih antitijela). Genski podtipovi virusa odredeni su prema slijedu nukleotida i restrikcijskoj mapi dijelova virusnih gena N, G i SH, prethodno umnoženih lancanom reakcijom polimeraze (PCR, engl. polymerase chain reaction). Klinicke osobine infekcija donjega dijela dišnoga sustava u zagrebackih bolesnika odredene su na temelju podataka iz povijesti bolesti, sakupljenih prema sastavljenom upitniku. Od 32 izolata tipizirana monoklonskim protutijelima 29 ih je pripadalo grupi A, a 3 grupi B virusa. Najcešce tipizirana varijanta bila je A1 (21 od 29, tj. 72,4%). Odredivanjem slijeda nukleotida i restrikcijske mape odredenih dijelova virusnog genoma nadeno je 5 razlicitih genotipova unutar 17 izolata grupe A. Dokazano je da razlicite antigenske kao i genske varijante RSV sojeva cirkuliraju istovremeno na istom podrucju, kao i da se antigenske varijante i genotipovi razlikuju, te stoga nije moguce dokazati njihovu povezanost. Od 201 hospitaliziranog bolesnika s RSV-DRTI vecina su bila dojencad (46,8%) lijecena zbog bronhiolitisa (66%). Naši rezultati su pokazali da djeca s bronhiolitisom imaju znatno višu respiratornu frekvenciju od onih s pneumonijom i bronhitisom (P=0,0301;P=0,0352); da je brzina sedimentacije eritrocita u djece s "wheezing"-om znatno viša u onih s pneumonijom nego sa sindromom pertusisa, dok je broj leukocita u perifernoj krvi znatno niži u onih s bronhitisom od onih s bronhiolitisom i sindromom pertusisa. Antibiotska terapija korištena je kod 185 (92%) bolesnika, bronhodilatatori kod 75,6%, a kortikosteroidi kod 20%. U 10 bolesnika korištena je umjetna respiracija; jedan od tih bolesnika, s urodenom bolesti srca, je umro.

respiratorni sincicijski virus; subtipizacija; Hrvatska; Austrija

nije evidentirano