hrvatski

Zdravlje parodonta u pacijenata s transplantiranim organima

Jedan od velikih medicinskih i znanstvenih uspjeha druge polovice prošlog stoljeća je transplantacija organa i stanica, poput bubrega, jetre, srca i stanica koštane srži. Posljednjih desetljeća produljilo se preživljavanje takvih pacijenata, zahvaljujući boljem razumijevanju ključnih faktora poput imunokompatibilnosti između donorskog organa i primatelja, tehnike transporta i transplantacije te uporabe imunosupresivnih lijekova. Ipak, moguć je čitav niz komplikacija poput infekcija i odbacivanja presađenih organa. Takvim pacijentima je potrebna redovita stomatološka njega, te uklanjanje aktivne infekcije, zbog povećanog rizika od sistemskih infekcija vezanih uz imunosupresiju. Uz porast broja transplantacija raste i potreba za stomatološkom sanacijom takvih pacijenata. Važan je dogovor i suradnja s liječnicima zbog mogućeg pogoršanja zdravlja pacijenta kao posljedice dentalnih infekcija i njihovog liječenja. Prilikom planiranja terapije valja uzeti u obzir i psihološki stres kojem su pacijenti izvrgnuti. Djelotvorni programi oralne higijene, uz pružanje profesionalne pomoći, važni su dijelovi liječenja takvih pacijenata. Postizanje optimalne oralne higijene je težak zadatak pa se preporuča i kemijska kontrola plaka. Potrebna može biti antibiotska profilaksa prije ili nakon parodontne terapije, iako nema čvrstih dokaza i ne postoji opće priznati protokol terapije antibioticima, prednost se daje baktericidnim antibioticima. U nekih pacijenata kao komplikacije terapije imunosupresivnim lijekovima javljaju se gingivne hiperplazije koje mogu zahtijevati kiruršku terapiju, poremećaji zgrušavanja krvi te oportunističke oralne infekcije. Primaoci organa su izloženi i povećanom riziku od oralnih karcinoma.

transplantacija; stomatološka skrb; imunosupresija; komplikacije

nije evidentirano