hrvatski

Pouzdanost autorstva na znanstvenim radovima u biomedicini

Cilj: Istražiti pouzdanost autorstva u hrvatskom biomedicinskom časopisu na način da se istraže izjavljeni autorski doprinosi autora zaduženih za prijepisku s uredništvom na skupnoj autorskoj izjavi (SAI) i svakog pojedinog autora na pojedinačnoj autorskoj izjavi (PAI). Tvoriva i postupci: Analizirani su autorski doprinosi navedeni na SAI i PAI svih autora znanstvenih radova s dva i više autora upućenih na recenziju prije objavljivanja u časopisu Croatian Medical Journal (CMJ) tijekom 2001. i 2002. godine. Uzorak su sačinjavale autorske izjave za 201 rad u kojima je sudjelovalo 919 autora. Autori su doprinose birali s popisa od 11 kategorija, od kojih 5 ne kvalificira za autorstvo prema uvjetima ICMJE. Autori koji su zadovoljavali sva tri kriterija definicije autorstva ICMJE označeni su kao pravi, autori koji su zadovoljavali najmanje jedan od kriterija označeni su kao djelomični, a autori koji nisu zadovoljili niti jedan od kriterija označeni su kao lažni autori. Rezultati: Uočeno je značajno smanjenje prevalencije potpuno autorskih radova s povećanjem ukupnog broja autora prema obje autorske izjave (SAI: z= 2.929, p=0.003 ; PAI: z= 3.890, p<0.001). Udio pravih autora prema SAI (33.6%) bio je značajno manji od udjela pravih autora prema PAI (45.8% ; razlika 12.2% ; 95% raspon pouzdanosti (RP) od 15.1% do 9.2%). Prevalencija pravih autora pokazala je značajno smanjenje s povećanjem rednog broja autora u redoslijedu autora prema obje autorske izjave (SAI: z= 6.456, p<0.001 ; PAI: z= 6.310, p<0.001). Prema obje autorske izjave, gotovo sve su kategorije autorskog doprinosa bile su povezane s pozicijom autora u redoslijedu autora (p<0.05 prema obje autorske izjave za sve kategorije autorskog doprinosa osim administrativne, tehničke, logističke podrške). Za sve kategorije autorskog doprinosa prevalencija prema SAI bila je manja od prevalencije prema PAI. Ta je razlika bila najveća za kategorije kritička preinaka rukopisa u važnom intelektualnom sadržaju (razlika 10.2% ; 95% RP od 13.2% do 7.2%) i završno odobrenje članka (razlika 14.1% ; 95% RP od 17.0% do 11.0%). Od 919 autora, 182 (19.8%) prema SAI, a 139 (15.1%) prema PAI nisu bili pravi autori jer im je nedostajao doprinos završno odobrenje članka. Zaključak: Udio radova s autorima koji ne ispunjavaju sve uvjete autorstva je visok. Kritička preinaka rukopisa u važnom intelektualnom sadržaju i završno odobrenje članka najmanje su shvaćeni autorski doprinosi. Priznavanje završnog odobrenja članka svim autorima na radu iskrivljuje sliku o prevalenciji pravih autora. Autorske izjave dobivene samo od jednog autora, bio on određen za prijepisku s uredništvom ili ne, ne mogu biti pouzdan izvor za ocjenu valjanosti autorstva.

znanstvenoistraživačka čestitost; autorstvo

nije evidentirano