hrvatski

Negacija povijesti i njezin kontekst: sociokulturno antropološka perspektiva

U radu se analizira kako se hijerarhijsko-vrijednosna pozadina pojmova „ kultura“ , „ povijest“ , „ civilizacija“ i sl. manifestirala u hipotezama o inferiornosti kultura naroda koji ne poznaju pismo – pri čemu im se negira povijest. Autorica smatra da ono što je pri tome u pitanju, a uvijek se ne prepoznaje je – kritika zapadnjačkih karakterističnih diskursa. Ovi potonji impliciraju etnocentrizam koji se temelji na dvostrukoj negaciji: a) negaciji povijesti i b) negaciji drugoga. Razlog takovog tretiranja povijesti suvremeni antropolozi nalaze u pojmu modernosti koji je bio definiran pomoću nove kvalitete vremena, bitno različitog od onoga koje mu je prethodilo. Ono što moramo imati na umu je činjenica da je prošlost više nego konstrukcija, i u mjeri koliko je konstrukcija , rekonstrukcija ili dekonstrukcija – mora se odrediti čija je konstrukcija, i opisati konstelacije moći tj. ustanoviti čije tvrdnje o prošlosti imaju valjanost, postižu priznanje i prihvaćanje, na koji način i zašto. U istraživanju prošlosti ne može se zanemariti različite načine na koje različite grupe predstavljaju ili konstruiraju prošlost, ali niti kako percipiraju Druge.

povijest; negacija povijesti; konstrukcija; dekonstrukcija; moć

nije evidentirano