engleski

The influence of the structural disorder on conductivity of polyaniline

Vodljivi polimer polianilin sintetiziran je korištenjem oksidacijske poli- merizacije anilina u vodenoj otopini HCl-a. Rendgenskom difrakciom utvrdjeno je da nedopirani uzorak ima potpuno amorfnu strukturu te da dopiranjem dolazi do stvaranja kristaliničnih zrna. U slučaju mak- simalno dopiranog uzorka, veličina kristalnih zrna iznosi oko 4 − 5nm, a stupanj kristaliničnosti oko 40%, što upućuje na prisutnost značajnog strukturalnog nereda (SN) u uzorcima. Navedene vrijednosti se smanjuju smanjivanjem stupnja dopiranja. Svi uzorci podvrgnuti su mjerenju ovisnosti električne vodljivosti o temperaturi u temperaturnom području od 300 K do 30 K, odnosno do prelaska u izolator. Utvrdjeno je da pokazuju nemetalno ponašanje, odnosno vodljivost im opada snižavanjem temperature, te ovisno o stupnju dopiranja na razli&pound ; itim niskim temper- aturama prelaze u izolator. Ovisnost električne vodljivosti svih uzoraka u temperaturnom podru&pound ; ju ispod 200K najbolje se može opisati izrazom: R(T) = T0exp[− (T0/T )a]. Navedena ovisnost upućuje da je mehanizam vodjenja nosioca naboja (NN) takozvani variable-range hopping odnosno da su valne funkcije (NN) lokalizirane. Parametar a poprima vrijednosti 0.5 odnosno 0.4 ovisno o stupnju dopiranja. Navedena promjena parame- tra mogla bi biti povezana s koli&pound ; inom SN u uzorcima prema teorijskom modelu koji je predložen od strane Fogler i surad.1. Preliminarna istraživanja napravljena korištenjem 4-dodecilbenzensulfonske kiseline kao dopanda pokazala su da i u tom slučaju postoji fizikalno zanimljiva ovisnost vodljivosti o temperaturi i o dopiranju. [1] M.M. Fogler, et al. Phys. Rev. B 69, 035413 (2004).

Disorder; Transport properties; Polyaniline

nije evidentirano