hrvatski

Atribuiranje vlastitog delinkventog ponašanja mladih

Zašto osobe čine kaznena djela, te što oni sami vide kao razloge svojeg kažnjivog ponašanja interesantno je znanstveno-istraživačko, ali i stručno pitanje. Odgovori na takva pitanja predmet su atribucijskih teorija. Iako postoji nekoliko pristupa u proučavanju atribucija, u ovom se istraživanju polazi od Weinerove trodimenzionalne teorije atribucija koja uzročne atribute svrstava u sljedeće tri ortogonalne dimenzije: mjesto uzročnosti (internalno – eksternalno), stabilnost (stabilno – nestabilno), podložnost kontroli (podložno je kontroli – nije podložno kontroli). S druge pak strane, suvremene integrativne teorije kriminaliteta polaze od pretpostavke kako u svakom prostoru ekologije čovjeka postoje određeni rizični čimbenici koji mogu poticajno djelovati na razvoj delinkventnog ponašanja, posebice kod mlade osobe. Ovakav pristup posebno je primjeren i popularan u objašnjenju maloljetničke delinkvencije. Cilj ovog istraživanja je stjecanje uvida kojim čimbenicima maloljetni delinkventi pripisuju svoje kažnjivo ponašanje, te postoje li razlike između njih s obzirom na vrstu tretmana (odnosno izrečene sankcije), ali i s obzirom na intenzitet kriminalne aktivnosti. U ispitivanju se koristila preliminarna forma Skale atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja konstruirana specifično za potrebe ovog istraživanja. Bit će prikazani rezultati pilot istraživanja koje je provedeno na uzorku od 108 muških maloljetnih delinkvenata koji se nalaze u izvaninstitucionalnom tretmanu centara za socijalnu skrb, te u domskom i zavodskom institucionalnom tretmanu.

atribucije; delinkventno ponašanja; maloljetni delinkventi

nije evidentirano