hrvatski

Kuzanski, Ficino, Petrić i 'pia philosophia'

Erna Banić-Pajnić "Pia philosophia" jedna je od ključnih sintagmi ako ne renesansne filozofije u cjelini, a ono barem renesansnog novoplatonizma. Kako se može reći da ovaj pravac renesansnog mišljenja u Nikoli Kuzanskom ima svojeg ranog predstavnika, na čije stavove se u mnogočemu oslanjaju kasniji predstavnici toga smjera filozofiranja, a na temelju uvida u temeljne postavke Kuzančeve filozofije postavlja se pitanje, nije li upravo kardinal iz Kuesa začetnik te renesansne ideje (sc. pobožne filozofije). Pitanje postavljamo imajući u vidu prije svega njegovo najznačajnije djelo, rani programatski spis De docta ignorantia. Da bi se moglo odgovoriti na postavljeno pitanje, valja izvidjeti što „ pia philosophia“ za renesansne filozofe uopće jest, točnije, valja izvidjeti kako je renesansni filozofi u kojih se sintagma javlja određuju. Ovdje se, dakle, radi primarno o jednom povijesno-filozofijskom istraživanju, u kojem ćemo se ponajprije osvrnuti na određenje „ piae philosophiae“ u dvojice renesansnih filozofa – Marsilia Ficina i Frane Petrića, i to stoga što je Ficino prvi od značajnijih renesansnih filozofa koji izričito tematizira „ pia philosophia“ , a Petrić jedan od onih renesansnih filozofa koji možda najvehementnije zagovara „ pia Philosophia“ određujući i svoju vlastitu filozofiju upravo kao jednu „ pobožnu filozofiju“ . Njihovi se stavovi o „ pia philosophia“ potom uspoređuju s onima Nikole Kuzanskog, ne bi li se utvrdilo je li Kuzanski zapravo začetnik te ideje u renesansnoj filozofiji.

Kuzanski; Ficino; Petrić/Patritius; renesansna filozofija; pia philosophia

nije evidentirano