hrvatski

Grisogono o matematici i/ili astrologiji

Gotovo u svim biografijama Federika Grisogona nailazimo na podatak da je bio „ artium et medicinae doctor“ te da je na Padovanskom sveučilištu predavao matematiku i astronomiju/astrologiju. No, matematika i astrologija, dva dotad u sveučilišnom curriculumu odvojena predmeta, spojene su 1506. godine u jedan jedinstveni predmet (a to je bilo godinu dana prije negoli će Grisogono postati profesorom astrologije odnosno matematike u Padovi). Tako mi, usprkos svim dosadašnjim istraživanjima života i rada ovog značajnog Zadranina, osim podatka da je bio profesor matematike i astronomije/astrologije još uvijek ne znamo pouzdano što je on zapravo predavao u okviru toga kolegija. No nedoumice o Grisogonovu poimanju odnosa matematike i astrologije tu ne završavaju. U oba, naime, svoja objavljena djela Grisogono raspravlja o matematici i astronomiji/astrologiji (u njegovo se vrijeme još uvijek u većine autora „ astrologija“ i „ astronomija“ rabe sinonimno). Radi se o djelu Speculum astronomicum objavljenom 1507. u Veneciji te o djelu što ga objavljuje dvadeset i jednu godinu nakon tog prvog djela, dakle 1528. O načinu dijagnosticiranja, predviđanju i liječenju groznica, O ljudskoj sreći i savršenstvu te o plimi i oseki mora (zbirku rasprava objavila je u dvojezičnom, tj. latinskom i hrvatskom, izdanju HAZU tada JAZU, 1990. godine u nizu „ Rasprave i građa“ ). Ono što nadasve intrigira jest činjenica da se u ta dva djela Grisogonovi stavovi o matematici i astrologiji znatno razlikuju. To je usko povezano s bitno različitim karakterom dvaju djela. Dok u prvom djelu raspravlja o matematičkim disciplinama (tj. disciplinama kvadrivija, između ostalog i astrologijom) te nekim konkretnim matematičkim problemima (točnije Euklidovim Elementima), u drugom djelu nastupa primarno kao liječnik-praktičar, ali i kao filozof. Dok u prvom djelu uzvisuje matematiku kao najvišu znanost po kojoj smo najsličniji Bogu, u drugom djelu (poglavito u kratkoj raspravici O ljudskoj sreći i savršenstvu) matematici odriče sposobnost da nas učini sretnima i savršenima, a glorificira astrologiju koju određuje kao najvišu ljudski stečenu znanost (zove je i „ scientia pronosticandi“ ). Upravo astrologija, naime, omogućuje predviđanje i prognoziranje te je korisna nadasve kao pomoć u liječenju. Zanimljivo je da Grisogono astrologiju ovdje vidi kao pretpostavku medicine, ali i filozofije (koja joj je sluškinja). Astrologija, naime, istražuje opće uzroke pojava na Zemlji, a to su nebeska tijela, znakovi zodijaka i konstelacije zvijezda pripisujući im sasvim određena značenja, prijateljstvo i neprijateljstvo itd. No ona istražuje i sasvim određene utjecaje tih nebeskih uzroka na pojave na Zemlji koje su u potpunosti rezultat djelovanja nebeske regije na zemaljsku. Tako upravo astrologija omogućuje da se, na temelju upoznatosti s djelovanjem uzroka i određenih njihovih efekata u sublunarnoj regiji čovjek može pripremiti, odnosno preduhitriti buduće nepovoljne efekte. Upravo u astrologiji kao znanosti o općim uzrocima, ali ujedno i umijeću koje je, na temelju izrade horoskopa i slika konstelacija liječniku olakšavalo pristup bolesti, Grisogono je našao sretan spoj dvaju svojih interesa – interesa matematičara, znanstvenika, filozofa, dakle teoretičara te interesa liječnika-praktičara. „ Moći predvidjeti“ na temelju ustanovljene zakonitosti događanja cilj je i suvremene znanosti. No za Grisogona „ moći predvidjeti“ uključuje upravo astrologijsku interpretaciju djelovanja nebeskih tijela na sublunarni svijet, a to je odredbeno upravo za astrologiju kao granu divinacije. Premda je ta astrologija bila kroz čitav srednji vijek uglavnom osuđivana, Grisogono je ne vidi u suprotnosti spram kršćanskog svjetonazora koji deklarativno brani. Štoviše, istraživanje zvijezda i njihova utjecaja na podmjesečni svijet legitimno je i poželjno. Ono je zapravo vrlo blisko teologiji. „ Contemplatio coeli“ je, naime, ujedno „ contemplatio Dei“ . Prema Grisogonu, upravo nam zvijezde kao ono najuzvišenije u vidljivom svijetu, u stvari ono prvo do Boga, omogućuju iščitavanje božanskog nauma. Baveći se, dakle, tom najvišom ljudski stečenom disciplinom, istražujući ono najbožanskije, najuzvišenije u vidljivom svijetu, mi postajemo slični Bogu.

Federik Grisogono; astrologija; matematika; renesansna filozofija

nije evidentirano