hrvatski

Ranjivost obala u području Kvarnera

Područje Kvarnera je poluzatvoreni dio Jadranskog mora, smješten između liburniijske obale na istočnom dijelu istarskog poluotoka i vinodolsko-velebitske obale. Otočni nizovi Cres-Lošinj i Krk-Rab-Pag dijele to područje na Riječki zaljev, Kvarnerski zaljev (Kvarner sensu scrito), Kvarnerić i Vinodolsko- Velebitski kanal. U obalnom pojasu područja Kvarnera (akvatorij sjevernog Jadrana između istarske i vinodolske obale, odijeljen otočkim nizovima Cres-Lošinj i Krk-Rab-Pag) karbonatne stijene prevladavaju, dok su siliciklastične stijene-fliš reducirane. Pleistocenski i holocenski sedimenti djelomično pokrivaju osnovne stijene. Sadašnji oblik stjenovitih karbonatnih obala prvenstveno je posljedica potopljenog krškog reljefa zbog rasta morske razine. U manje rezistentim flišnim stijenama oblikovane su uvale i zaljevi, dok su zaravnjene obale djelomično zamočvarene. Valovima uzrokovana marinska erozija u području Kvarnera nije izražena u zaštićenim položajima. Zbog toga oblik obale prvenstveno ovisi od litološkog sastava obale. Prirodni šljunkovito- pjeskoviti žali čine mali dio ukupne duljine obale Kvarnera, a to su najatraktivnije su ali također i najranjivije zone. U ovom radu je izvršena komparacija Liburnijske i Vinodolske obale na kojima je jače izražen antropogeni utjecaj i devastacija obalnog okoliša pa tako i prirodnih žala. Također su uspoređeno stanje obalnog okoliša većih kvarnerskih otoka: Krka, Lošinja, Cresa i Raba. Najbolje očuvana je obala otoka Cresa, najviše izmijenjena građenjem Vinodolska obala. Najveći stupanj rizika s obzirom na prognozirano podizanje morske razine mogu se očekivati na obalama otoka Raba, koje su značajnim dijelom oblikovane u manje rezistentnim siliciklastičnim stijenama i kvartarnim tvorevinama.

obala ; prirodni i antropogeni hazard ; Jadransko more

nije evidentirano