hrvatski

Metodološki kozmopolitizam versus metodološki nacionalizam

Termin metodološki nacionalizam skovao je Herminio Martins (1974) u smislu kritike društvene teorije zbog njezine ograničenosti nacionalno-državnim okvirima društva. Njime se danas označava teorijsko-metodološka pozicija sociologije i drugih društvenih znanosti, iz čije se perspektive nacionalna država nadaje kao prirodan i nužan oblik društva u modernosti. Wimmer i Schiller razlikuju tri oblika metodološkog nacionalizma: ignoriranje, naturalizaciju i teritorijalnu ograničenost. Veliku svjetsku debato o metodološkom nacionalizmu započeo je i vodi Ulrich Beck na prijelomu ovog milenija. On je uvjeren da je nacionalno motrište postalo limit sociološke percepcije, koja počiva na pretpostavci da je nacionalna država svojevrsni 'kontejner' društvenih odnosa. Stoga nije u stanju sagledati tekuće globalizacijske procese, osobito 'unutarnju globalizaciju' nacionalnih društava. Beck zastupa novi pristup, kojega u novim radovima označava 'metodološkim kozmopolitizmom', kojeg zamišlja kao znanost o transnacionalnoj stvarnosti. No, već su se javili društveni teoretičari koji ne prihvaćaju olako (Beckovu) kritiku društvene znanosti zarobljene metodološkim nacionalizmom, kao i mogućnost potpuno nove paradigme (metodološkog kozmopolitizma). Tako Chernilo tvrdi da postoje i kritičke struje, i da društvena znanost izražava proturječan karakter nacionalne države i nedovršeni projekt moderne. Wilmmer i Schiler, s kojima se slaže i autor, upozoravaju, da bi bilo naivno misliti da je moguće razviti teorijski jezik potpuno slobodan od društvenih sila koje nas okružuju.

Metodološki nacionalizam; metodološki kozmopolitizam; nacionalna država

nije evidentirano