hrvatski

Retorika optužbe, retorika obrane - protagonisti istražnih spisa mletačke inkvizicije zavičajem sa istočne obale Jadrana (rani novi vijek)

U radu se na osnovi izvorne arhivske građe iz Državnog arhiva u Mlecima (Arhivio di Stato di Venezia) raščlanjuju procesi mletačke inkvizicije (Santo Uffizio, Savi all’ Eresia) koji se odnose na osobe zavičajnim podrijetlom sa istočne obale Jadrana. Vremenski raspon istraživanja je od XVI. do sredine XVIII. stoljeća, a procesi su podijeljeni u četiri temeljne skupine: prijelaz na islam, protestantizam, magija te neprimjereno ponašanje duhovnih osoba. Na osnovu istražnih spisa poglavito se razmatra retorika svih ključnih protagonista procesa: tužitelja, optuženika te predstavnika mletačke inkvizicije. Tijek, sudionici i okolnosti procesa pri tome se prilično razlikuju, što je u najužoj svezi s konkretnim političkim, društvenim, vjerskim, ali i – u primjeru skupine vezane uz prijelaz na islam – vojnim okolnostima. U toj je skupini procesa inkvizicija instanca na koju se pokajnik, podrijetlom kršćanin, a stjecajem okolnosti pripadnik islamskog vjerskog i društvenog okružja, obraća sa željom ponovnog uključivanja u život zasnovan na načelima Katoličke crkve. Optužbe nisu izrečene, isključivo je riječ o pokajničkim izjavama jednoobrazne retorike kojom se nastoji opravdati dotadašnji život u islamskom svijetu te naposljetku, uz prihvaćanje pokore, vratiti svojoj osnovnoj vjeri. Retorika optužbe i obrane mnogo je razvidnija iz sljedećih skupina procesa. U primjeru protestantizma, ali i optužbi za magijske postupke ili nedolično ponašanje duhovnih osoba, optužbe u najvećem broju podnose osobe koje su sa optuženima živjele u istoj sredini (grad, komuna, svećenička ili redovnička zajednica). Optužbe su, što je Sveti oficij dobro znao procijeniti, najčešće bile plod međusobnih sukobljavanja, osobnih mržnji i netrpeljivosti unutar male skupine. Protestantizam, magija, kao i – u primjeru duhovnih osoba – moralna zastranjenja, bile su optužbe atraktivnoga obilježja i lako ispunjene potrebnom retorikom te tužiteljima dovoljno dojmljive da sa njima, obično bez čvrstih dokaza, izađu pred sud inkvizicije. Upravo stoga, radi nerealnosti optužbi, većina je prijava završavala zaprimanjem spisa u pismohrane Svetoga oficija, ali ne i pokretanjem istražnog procesa.

Venecija; Mletačka Republika; Dalmacija; istočnojadranska obala; inkvizicija; procesi; protestantizam; magija; crkvena povijest; rani novi vijek

nije evidentirano