hrvatski

Na tragu Rešetarove podjele Držićevih djela

U svome je znanstvenom radu Milan Rešetar, kako je to već u literaturi zabilježeno, znatniju pozornost posvetio velikim piscima, o čemu svjedoče i kritička izdanja djela Džore Držića, Šiška Menčetića, Marina Držića, Ignjata Đurđevića u ediciji Stari pisci hrvatski. Kao rođeni Dubrovčanin rado je pisao o piscima dubrovačkim, pa tako i o Marinu Držiću. U studiji Jezik Marina Držića iz 1933. godine Rešetar je na temelju kriterija (ne)zastupljenosti književnog jezika odnosno narodnoga govora u tekstu razvrstao Držićeva djela u tri skupine: a) čisto ozbiljna djela, b) dijelom ozbiljne a dijelom šaljive pastorale u stihovima i u prozi, c) čisto šaljive komedije. Na tragu ovakve podjele Držićevih djela u našem bismo radu željeli istražiti njezinu održivost u odnosu na jedan segment piščeva rječnika, koji je ostao izvan kruga Rešetarovih zanimanja. Nas će, naime, zanimati realizirani životinjski svijet u Držićevim djelima, njegova funkcionalna uklopljenost i razlikovnost u odnosu na Rešetarovu podjelu.

Rešetar, Držić, petrarkizam, manirizam, žanrovska pripadnost

nije evidentirano