hrvatski

Mletački podanici i osmanlijski prognanici – skadarski iseljenici u Mlecima (XIV.-XVIII. st.)

Tijekom prošlosti Mletaka neprijeporno su važnu sastavnicu društvene, vjerske i kulturne povijesti toga grada činile brojne useljeničke nacionalne skupine. Uz Hrvate, Grke, Armence, Nijemce i druge nemletačke i netalijanske useljeničke zajednice, važno je mjesto pripadalo i albanskoj etničkoj skupini. Riječ je o brojčano zapaženoj i društveno djelatnoj skupini useljenika zavičajnim podrijetlom s područja nekdašnjih mletačkih stečevina na prostoru današnje Albanije (Skadar, Drač, Drivast i dr.) i Crne Gore, unutar koje se svojom brojnošću i utjecajem među sunarodnjacima albanske etničke pripadnosti posebice izdvajaju iseljenici iz grada Skadra. O njihovom ugledu i važnosti među albanskim useljenicima i danas nam zorno posvjedočuje umjetnički vrijedan reljef na sjedištu nekoć brojne, djelatne i ugledne albanske nacionalne bratovštine (Scuola degli Albanesi) na kojem je kao središnji prizor predstavljena osmanlijska opsada Skadra iz 1474. godine. Grad koji je već 1479. godine trajno bio izgubljen za Mletačku Republiku, u drugoj je polovici XV. stoljeća, a posebice u godinama uoči i nakon pada pod osmanlijsku vlast, doživio egzodus glavnine svojega starosjedilačkog žiteljstva. Mleci su, kao glavni grad države u sastavu koje su se nalazili i albanski gradovi, u tim skadarskim migracijskim procesima imali posebno zapaženu ulogu. Raščlamba raznovrsnih arhivskih vrela (ponajprije oporuka skadarskih, ali i drugih iseljenika sa šireg područja istočnojadranskoga uzmorja) i korištenje postojećih saznanja historiografije, ukazuje da se pretežit dio skadarskih useljavanja u Mletke odvijao već i prije njegova pada pod osmanlijsko vrhovništvo (od sredine XV. do kraja istoga stoljeća) te da su uzroci iseljavanja u nemalom dijelu (kao što je to slučaj i sa nedalekim Barom i Ulcinjem) bili uzrokovani višedesetljetnom nesigurnošću življenja na ratnim sukobima zahvaćanom području Albanije, ali i činjenicom da su Mleci – metropola zajedničke države za područje od sjevera Istre do juga Albanije – za sve njegove podložnike predstavljali odredište koje je nudilo bolju egzistenciju i rješenje temeljnih životnih problema. U Mlecima su Skadrani po svojim brojnim sastavnicima svakodnevlja i profesionalnog djelovanja činili sastavni dio brojčano snažne i etnički raznovrsne useljeničke zajednice podrijetlom sa šireg područja istočnojadranskog priobalja. Mjesta njihova stanovanja ponajprije su usmjerena na tipično useljenički gradski predjel Castello (osobito nastanjen Hrvatima) i središnje gradske župe u predjelu S. Marco, a svojim su profesionalnim djelovanjem najviše bili usmjereni na pomorstvo i obrt – zanimanja tradicionalna za cijelo istočnojadransko uzmorje i u Mlecima oduvijek učestalo tražena. Skadrani su, nadalje, o čemu vrela zorno posvjedočuju, u svojem životnom svakodnevlju bili učestalo upućeni na svoje sunarodnjake (iz Drivasta, Drača te iz gradova današnje Crne Gore), ali su brojne poslovne i prijateljske veze ostvarivali i sa useljenicima sa šireg područja istočnojadranske obale (primjeri povezanosti sa useljenicima od Požege i Zagreba do dalmatinskih gradova i Dubrovnika). Kada je riječ o vjerskom svakodnevlju Skadrana, kao i o oblicima njihovih odnosa s crkvenim ustanovama i duhovnim osobama u Mlecima, primjetna je njihova potpuno uklopljenost u mletačko katoličko vjersko ozračje. U oporukama iseljenih Skadrana brojni su podaci koji se odnose na obdarivanja mletačkih crkava, samostana, bratovština i hospitala, pri čemu prednjače crkvene ustanove smještene u predjelima i župama njihova stanovanja i profesionalnog djelovanja (Castello i S. Marco). Nadalje, zamjetna je i bliska povezanost Skadrana sa svojom nacionalnom, albanskom bratimskom udrugom, grobnice koje brojni skadarski oporučitelji odabiru za svoje posljednje počivalište te kojoj se brojnim oporučnim legatima dariva dio njihove imovine. U zaključku se može naglasiti da su skadarski iseljenici prevažan dio albanske useljeničke skupine u Mlecima, ali i dio prostorno širokog migracijskog vala koji je – ponajprije vezano uz osmanlijske prodore i osvajanja – u kasnom srednjem i ranom novom vijeku zahvaćao široka područja istočnojadranske obale. Istraživanjem i raščlambom građe koja se odnosi na skadarske, kao i druge iseljenike u Mlecima, saznajemo i brojne dodatne podatke vezane uz hrvatske prekojadranske migracije od XV. do XVIII. stoljeća, čime naposljetku postaje razvidna po brojnim sastavnicama jedinstvena povijest istočnojadranskog uzmorja (ponajprije onoga pod mletačkom vlašću), kao i značaj međujadranskih prožimanja tijekom dugih stoljeća međusobno upućene prošlosti.

Mletačka Albanija; Skadar; Mleci; Mletačka Republika; migracije; rani novi vijek; hrvatska povijest; crkvena povijest; bratovštine

nije evidentirano