hrvatski

Tipovi izvoza, država i strategije poslovanja poduzeća

U ovome radu se, na deskriptivnoj razini analize, predstavlja onaj dio istraživačkih podataka koji iz kuta poduzetnika i menadžera: a) istražuje institucionalne zapreke izvozu, b) ističe moguće mjere države na njihovome uklanjanju/smanjivanju na razumnu mjeru i c) procjenjuje mjesto (pro)izvoznoga ponašanja u strategijama poslovanja malih i srednjih poduzeća. Raspoloživi empirijski podatci pokazali su sljedeće. Prvo, da je općenito govoreći, stupanj internacionalizacije poslovanja u uspješnim poduzećima kojima rukovodi ili pak vlasnički upravlja nova hrvatska menadžersko-poduzetnička elita – relativno nizak. Analizirani podatci daju osnove i za zagovaranje tzv. ‘ Upsalla ili procesnoga modela internacionalizacije’ , ali i za ‘ resursno-utemeljenu teoriju internacionalizacije’ jer dio brzorastućih malih i srednjih poduzeća izvozi u susjedne države, dok dio njih izvozi i na tradicionalna zapadnoeuropska tržišta (Njemačka, Italija). Drugo, identificirana su tri tipa izvoza među promatranim poduzećima: a) zamjetan je izravan izvoz proizvoda pod tuđim imenom naručiteljima u inozemstvu ; on je povezan i s praksom 'izvoza proizvoda pod tuđim imenom preko posrednika u inozemstvu' ; b) primjetan je i izvoz proizvoda pod tuđim imenom preko posrednika u zemlji i c) također, uočen je kao poseban tip izvoza i izravan izvoz vlastitih proizvoda preko tuđih kanala/posrednika u inozemstvu. Treće, dobiveni podatci ne potkrepljuju tezu pojedinih autora da je tečajna politika jedini način povećanja hrvatskoga izvoza. Naime, iako menadžeri i poduzetnici spominju nepovoljan tečaj kune i i izrazito natjecateljske cijene konkurencije kao glavne izvozne barijere, njihov je intenzitet (kao uočenih izvoznih zapreka) ocijenjen kao relativno umjeren. Četvrto, provedena faktorska analiza sugerira da bi država trebala djelovati prema izvoznicima pomažući im: a) da brže pronalaze distributere i poslovne partnere za izvozne proizvode, b) da brže stječu tehničke kompetencije za komunikaciju sa stranim tržištem i izvoznim poslovanjem, c) pojednostavnjenjem izvozne dokumentacije i procedura u državnoj upravi, d) snažnijim financiranjem izvoza i osiguravanjem jamstava za izvozne poslove i e) pomažući im u proizvodnji boljeg izvoznog proizvoda i povećanju proizvodnih kapaciteta. Peto, kad je riječ o odnosu između izvozne orijentacije i korištenih strategija poslovanja malih i srednjih poduzeća, identificirane strategije poslovanja (prisutne u posljednjih nekoliko godina) više ukazuju na strategije organizacijske stabilizacije negoli na strategije rasta sa svrhom jačanja tržišnih pozicija na stranim tržištima. U pogledu izvoza važnije su druge dvije planirane strategije poslovanja u neposrednoj budućnosti. Jedna je strategija ulaganja u proizvodnju kvalitetnijih proizvoda i u povećanje proizvodnje. Naime, ova strategija podrazumijeva i napore poduzeća da se poboljšavaju proizvodi na zahtjev posebnih kupaca, ali i napore na 'proširenju tržišta izvan granica zemlje'. Druga je strategija ulaganja u proizvodnju uskoprofiliranih (jeftinijih/skupljih) proizvoda i u razvoj posve novih proizvoda. Ova strategija zagovara ideju stvaranja poslovnih saveza s poduzećima u zemlji, zajedno s planiranim potezima daljnjeg širenja na inozemna tržišta. Na taj način ova poslovna orijentacija potvrđuje dio hipoteza pojedinih autora koji tvrde da izlasku na strana tržišta prethodi stabilizacija vlastitog tržišnog položaja na nacionalnom tržištu.

Tipovi izvoza, država, strategije poslovanja poduzeća, Hrvatska

nije evidentirano